Vrhunski fotograf
324

Milomir Kovačević Strašni: Većina se zadovoljava fotografijama s mobitela, a to nije dobro

Piše: A. K.
Vrhunski fotograf Milomir Kovačević Strašni prve fotografije napravio je prije četiri decenije u Sarajevu, a u samim počecima ni slutio nije da će nekoliko hiljada njegovih djela predstavljati dokument jednog vremena. Sarajevsku adresu stanovanja prije nešto više od 20 godina zamijenio je pariškom, a u razgovoru za Klix.ba dotakao se nekoliko tema.

Milomira Kovačevića Strašnog, koji je iza sebe dosad ostavio na desetine hiljada fotografija, zatekli smo u Tuzli u koju često navrati.

Za ovaj grad ga vežu brojni prijatelji, ali i Međunarodni festival savremene umjetnosti mladih Kaleidoskop u okviru kojeg se ove godine predstavlja sa samostalnom izložbom fotografija.

Tuzlacima je ponudio blizu 150 djela kroz koje je prikazao proteklu deceniju postojanja ovog festivala koji zbog svoje šarolikosti, kako nam je rekao, predstavlja raj za svakog fotografa.

"Probao sam dočarati kakva je atmosfera proteklih godina bila na festivalu. Prikazao sam razne muzičke stilove, kako publika zna reagovati na sve to s finim scenskim i svjetlosnim efektima. Kaleidoskop je specifičan po samom načinu izbora muzike koja je meni izuzetno bliska. Osim 'žestine' koju festival nudi, vrlo često sam vidio grupe koje su imale perfektan nastup sa scenografijom, kostimografijom, svjetlosnim efektima...", kaže za Klix.ba maestralni fotograf.

I kada je najumorniji, Strašni ne krije osmijeh s lica. Pozitivnu energiju izvlači iz okruženja koje mu je nerijetko inspirativno i za nastanak umjetničkih fotografija.

Lijepi počeci

Prisjećajući se samih početaka, Strašni nam priča da je njegovo druženje s fotoaparatom počelo prije 40 godina. Kao 17-godišnjak u Sarajevu je upisao kurs fotografije u Univerzitetskom foto-kino klubu.

"Sve je krenulo veoma lagano, od fotografisanja, putovanja i izložbi. Družilo se, upoznavalo s ljudima, putovalo po cijeloj Jugoslaviji, a onda se počelo i profesionalno raditi. Ušlo se u fotoreporterski posao za novine te službeno putovalo po značajnijim događajima u to vrijeme", priča nam Strašni.

Nesretni rat ga je zadesio u Sarajevu, gdje je nastavio fotografisati. Svojim fotoaparatom zabilježio je sve značajne trenutke, a u to vrijeme nije ni pomišljao da će njegove fotografije obići svijet te da će postati dokument jednog vremena.

"U to vrijeme smo živjeli dan za danom, a ja sam se samo trudio da to što radim bude kvalitetno, odnosno da ne budu klišei i neke jeftine fotoreporterske fotografije. Želio sam napraviti nešto mnogo dublje i simbolično, nešto što će moći dočarati atmosferu i sve ono što se dešavalo za vrijeme rata", nastavlja Strašni.

Dobitnik je brojnih priznanja, a među njima je i Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva za 2016. godinu koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima, grupama i kolektivima za značajna ostvarenja i izuzetne uspjehe u radu, postignute u svim područjima političkog i društvenog života.

"Svako priznanje mi znači mnogo, posebno ako ga dobijete od predsjednika države ili grada u kojem ste živjeli i radili. To mi je i obaveza da nastavim raditi u pravom smislu te riječi", nadovezuje se Strašni.

Senzacionalizmu, priča nam on, nikada nije pribjegavao, a motivi na njegovim fotografijama preovladavaju iz njegovog života, ljudi koje susreće, događaja koje živi...

"Senzacionalizmu nikada nije bilo mjesta u mom radu. Ima ljudi koji su i danas ostali vjerni onom načinu rada koji su usvojili u godinama ranije, ali opet imamo i onih drugih fotografa koji rade za agencije i ti koji ih plaćaju zahtjevaju vjerovatno takve fotografije, da li zbog određenih manipulisanja, šokiranja publike, ili ih jednostavno upotrebljavaju u određene političke ili ekonomske svrhe", ističe Strašni.

Vjeran analognoj fotografiji

Iako živimo u eri digitalizacije, ovaj vrsni fotograf i danas je vjeran analognoj fotografiji.

"Era digitalizacije demokratizovala je fotografiju, ali moram reći da onaj ko zna raditi s jednom vrstom fotografije, sigurno zna i s drugom. Bitan je krajnji rezultat, odnosno da li ono što pokazujete valja ili ne, a sve ostalo nije toliko bitno", kaže naš sagovornik.

Na nastanak dobre fotografije, kaže da utječu brojni faktori.

"Poseban recept ne postoji, jer morate raditi s ljubavlju i biti prisutni i kvalitet je neminovan. Morate biti u kontaktu konstantno s tim što snimate i znati uhvatiti pravi trenutak. Ima bezbroj stavki koje utječu na dobru fotografiju, a faktor sreće ima vrlo malu ulogu. Generalno, ako ne kontrolište sve što želite da bude na fotografiji sreća vam ne može pomoći mnogo. Bolje se oslanjati na sebe, ličnu viziju, kontrolu i znati precizno šta hoćete. To mora biti neki vaš prepoznatljiv stil", nastavlja Strašni.

Mišljenja je da u Bosni i Hercegovini trenutno postoji veliki broj mladih fotografa čiji su uratci izuzetno kvalitetni. Smatra da je uloga fotografa izuzetno bitna u svakom društvu, kao i da oni mogu biti ti koji će utjecati na određene promjene.

Za razliku od zapadnih zemalja Strašni smatra da u BiH još uvijek nije razvijena kultura fotografije.

"Vrlo je mali broj ljudi koji znaju šta je dobra fotografija i koji znaju to cijeniti. Većina se zadovoljava s fotografijama koje nastaju putem mobilnih telefona, što nije dobro. U BiH imamo asocijacije i udruženja fotografa, ali je potrebno da se stvori nešto ozbiljnije, odnosno institucija na državnom nivou", smatra sagovornik Klixa.

Životni stil iz Sarajeva prenio u Pariz

Strašni već više od dvije decenije živi u Parizu, a kako nam piča, sarajevski način života koji je usađen u njega, za sve ove godine nije isčeznuo.

"Životni stil iz Sarajeva prenio sam u Pariz. Za razliku od godina ranije kada sam aktivno radio, sada sam slobodnjak. Više nema toliko rada u toku dana. U noćnim satima izlazim po raznim objektima, fotografišem detalje, meni drage ljude, muzeje, groblja...", dodaje Strašni.

Svaku priliku za dolazak u Sarajevo naš sagovornik itekako iskoristi.

"Duša čaršije koja i danas postoji privlači me u ovaj grad, kao i dosta dragih prijatelja koji tu i dalje žive. Svaki ćošak i svaka sarajevska fasada su mi poznati. Imam apsolutnu slobodu, volim ih fotografisati i ništa mi više ne treba od toga", kaže.

U ličnom fundusu ovog vrsnog fotografa nalazi se na desetine hiljada fotografija. O retrospektivnoj izložbi je razmišljao, međutim zbog nedostatka prostora, ali i finansijskih sredstava svoju zamisao još nije sproveo u djelo.

Dok ne dođe vrijeme da njegova sabrana djela ukrase galerijske zidove, svi ljubitelji vrhunske fotografije u Kovačevićevom umjetničkom izričaju moći će uživati u manjim postavkama koje ima u planu za naredni period.