Melina Kamerić: 'Moje cipele za dodjelu Oskara'

Na svu sreću neke stvari su se izmjenile i ja sada imam puno više vremena da pišem, pa su Damir Uzunović i Goran Samardžić vlasnici Buybooka, koji su od ranije znali za moje priče, donijeli odluku da bi bilo krajnje vrijeme da te moje kratke priče ugledaju svjetlo dana.

Želim Vas pitati za mišljenje o tome kakve šanse uopšte imaju mladi pisci i da li se pored postojećih spisateljsko-izdavačkih lobija može naći prostora za ljude poput Vas?

Stvarno neću da se zamaram tom tematikom. Ako nešto vrijedi, ono će na ovaj ili onaj način isplivati, pitanje je samo trenutka. Lobija će uvijek biti, ali će uvijek biti i slobodoumnih individua. Ono što sigurno nedostaje u BiH jeste više književnih konkursa koji će poticati mlade ljude da pišu, i omogućavati im da to što napišu i objave. Buybook će jako skoro pokrenuti jedan takav natjecaj, i ja se već radujem sto ću kao neko kome je Buybook izdavač imati šansu da recimo budem u žiriju takvog natjecaja, ali ću također očekivati da se taj žiri iz godine u godinu mijenja.

Da li mladi pisci moraju proći neku vrstu potvrde kod već afirimiranih kolega u Društvu pisaca odnosno da li se bez njih može egzistirati na književnoj sceni, recimo u nekom alternativnom prostoru?

Ja stvarno nemam predstavu šta Društvo pisaca ima za svoju osnovnu funkciju.

Jedno je kada meni Miljenko Jergović i Goran Petrović (prvi kao najnagrađivaniji pisac u regiji, a drugi kao najnagrađivaniji pisac u Srbiji) ocijene priču kao odličnu na anonimnom konkursu, drugo je kada mi recimo Vladimir Arsenić, književni kritičar koji piše za beogradski Danas da odličnu kritiku, a treće kada Nenad Šaponja iz srbijanske izdavačke kuće Agora, Kruno Lokotar urednik Algoritma iz Zagreba ili Damir Uzunović iz Buybooka ocjenjuju da li će se moje kratke priče dobro prodavati, odnosno da li ja kao pisac imam kvalitete da postanem prodavan i nagrađivan pisac. Ali suma sumarum jeste da li će se moja priča svidjeti ljudima koji čine tu književnu publiku. Ljudima koji će moju knjigu kupiti.

Kakve Vi lično imate ambicije sa ovim prvijencom?

Trenutno Buybook je izdao moju knjigu u BiH, mislim da ću u narednih nekoliko sedmica potpisati ugovor sa izdavačem iz Srbije. Pregovaram i sa nekim izdavačima iz Hrvatske. Nadam se da će mi se ispuniti želja da snimimo film po priči Cipele za dodjelu Oskara. I nekako se nadam da će ova moja prva knjiga, biti početak jedne jako zanimljive i uspješne priče.

Za kraj, da pomenemo nekoliko Vaših biografskih podataka zbog ljudi koji tek trebaju da Vas upoznaju. Čime ste se sve bavili u životu?

Ja bih na prvom mjestu voljela da ljudi upoznaju moje priče.Ako vam ja sada počnem pisati o mom životu, neću moći da vam samo dajem suhoparne podatke iz moje biografije, ja onda mogu samo da počnem da pišem priču. U toj priči će biti malo mene, malo ljudi koje volim, malo ljudi koje sam izgubila, malo prijatelja i humora koji mi čine svakodnevnicu. Malo tuge. Malo svega i onda će to biti kratka priča.

Ako vam sada napišem: bila pripadnik Armije BiH od maja 1992 do juna 1993. To jeste činjenica. Ali za aplikacije za posao. Ali ako vam ispričam priču o tome kako sam ja za to vrijeme rata bila paramedik koji je asistirao u jednoj ratnoj ambulanti, jednom sada jako dobrom kardiohirurgu, onda je to život. Priča.