Legendarni Sead Đulić mjesec nakon moždanog udara na daskama koje doslovno život znače
Đulić za naš portal kaže kako se još nije u potpunosti oporavio, ali sa štapom se odlično snalazi i uspješno obavlja sve poslove, uz pomoć ljudi koji su u njega vjerovali sve vrijeme.
Tako je, na zadovoljstvo vjerne publike, svega nekoliko dana poslije izlaska iz bolnice odigrao svoju predstavu "Presuda" te s ansamblom iz MTM-a priprema poseban program za februar.
"Počeli smo pripreme za rođendan u februaru, jer valja izaći bar s jednom ili dvije premijere i zaista aktivno radimo na tome. Imam sjajne mlade ljude koji mi pomažu, koji su radili i dok sam bio u bolnici i stalno sa mnom bili na telefonskoj vezi, tako da je sve štimalo kao da sam tu, pa mi se bilo lako i vratiti", kaže Đulić za Klix.ba.
Za to su, kako nam je ispričao, zaslužni njegovi saradnici iz MTM-a, koji su mu bili velika podrška sve vrijeme, i medicinsko osoblje u Kantonalnoj bolnici "Dr. Safet Mujić" u Mostaru, koje je, prema njegovoj priči, napravilo čudo u njegovom oporavku.
"Bio sam sedam dana u bolnici, petnaest dana ležao na fizijatriji i još petnaest dana ambulantno na fizijatriji. Naravno, nisam se još potpuno oporavio, ali sa štapom, zahvaljujući sjajnom tretmanu ljekara i fizioterapeuta, sada opet hodam", kaže Đulić.
Ističe da mu je iskustvo boravka u bolnici ravno filmskoj priči, jer, kako kaže, na neurologiji, gdje je ležao, kada se gleda prostorno, uslovi su nikakvi, ali tvrdi da su ljudi, od spremačica, sestara, do ljekara 24 sata uz osmijeh bili na raspolaganju.
"Mislim da je to utjecalo na mene, da sam im povjerovao da mogu i da su me pripremili za sve ovo što je došlo poslije. Nemam riječi zahvale za te ljude kako u bolnici tako i u Domu zdravlja 'Stari grad', jer to što sam ja doživio čovjek može samo poželjeti. Uz takvu njihovu požrtvovanost i angažman sam se i digao. Od čovjeka kojem je noga bila komad nekog tijela kojim ne može ništa, ja danas hodam. Trebam još vježbi, ali već mogu sam doći bilo gdje", priča nam Đulić.
Nije bilo nikakve dileme, kaže, da će se odmah vratiti na daske koje mu doslovno život znače, jer, kako pojašnjava, udar nije bio na govor, pamćenje i gornje ekstremitete, nego na nogu i dio ruke.
"Što se tiče mentalnog stanja, nije bilo nikakvih problema ni deformiteta, a kako sam optimista, ja nemam problem s tim. Jedna premisa u teatru svih nas koji pozitivno mislimo i jedna od suština ovog rada je 'hajdemo defekte pretvoriti u efekte', 'hajdemo mane iskoristi i napraviti od toga vrline', bez sakrivanja i bez srama. Ja sada hodam sa štapom, a ono što radim na sceni mogu i sa štapom, malo drugačije, ali radim, a takvih ljudi u životu ima puno. I kad je čovjek toga svjestan, kad nema kompleksa i straha, uz podršku onih koji su s tobom, sve se može. Ja imam dovoljno godina da živim lagan penzionerski život, ali ja ne mogu živjeti bez posla, jer ovaj posao je za mene život i ako mi uzmeš posao, uzeo si mi život", zaključio je Đulić.
