Sam koncert je bio pun simbolizma i to na više nivoa. Bio je proslava ne samo prve decenije BIMF-a već i desetogodišnjeg partnerstva s Horowitz Foundation iz Ukrajine i svjetskog takmičenja za pijaniste u čast legende 20. stoljeća, pijaniste Vladimira Horowitza.
Prije tačno deset godina BIMF je prvi put zablistao upravo sa koncertom u saradnji s Fondacijom Horowitzi sinoćnji koncert zaokružuje deset godina postojanja BIMF-a ali i ulazak u drugu deceniju BIMF-a sa njegovanjem i uspomene na Horowitza, sjajnog interpretatora Šopena.
Na sinoćnjem repertoaru 19-godišnji pijanista iz Ukrajine nas je počastio Betovenovom klavirskom sonatom koja predstavlja vrhunac njegovog kompozicijskog umijeća klavirske literature, slavnom “Appassionata”.
Betoven je metafizički otac današnjeg klavira, i upravo je on zaslužan zašto klavir ima moć i boju čitavog orkestra, što ga i čini unikatnim solo instrumentom.
“Appassionata” predstavlja upravo to umijeće i na simboličan način slavi, tad novonastalu, sposobnost jednog solističkog instrumenta da zvuči kao čitav orkestar. S druge strane, “Appassionata” predstavlja snagu ljubavi, trijumf dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, i na posebno simboličan način slavi i BIMF misiju, te reflektuje moć ljubavi i strastveno ushićenje s kojim se misija BIMF-a njeguje već deset godina.
Pored “Appassionata”, pijanista Zuiko je predstavio Šopena, najpoznatijeg ratnog izbjeglicu ikad u historiji muzike (a i šire). Simbolički, mladi Zuiko ima upravo onoliko godina koliko je imao i Šopen kad je otišao u Beč da održi koncert i doživio šok koji je zauvijek promijenio tok njegovog života i ostavio neizbrisiv ali i prepoznatljiv trag u njegovoj muzici.
Naime, tad moćna Ruska Imperija je ‘ušetala’ u njegovu domovinu Poljsku, proglasila je svojim teritorijem i Šopen više nikad nije vidio svoju porodicu niti Poljsku.
Život kog je poznavao do tog momenta je zauvijek bio ukraden od njega, i od te trauma i šoka Šopen se nikad nije oporavio. Svoj posttraumatski stres sindrom, kako se to danas popularno zove, je iskazao kroz svoju muziku.
Ta prepoznatljiva nit čežnje za domom ili nostalgije je prepoznatljiva svima onima koji su prolazili kroz slične ljudske sudbine. Na simboličan način, sinoćnji koncert je bio i hommage našoj tzv. dijaspori koja sa Šopenom ima itekako puno zajedničkog, jer dijele ista iskustva i istu bol i čežnju, ali i bio svojevrsni historijski déjà vu jer nas 19-godišnji pijanista Zuiko je došao upravo iz Ukrajine, a rođen je na Krimu.
Simbolički, ovaj koncert se osvrnuo na periode ratova i iste ljudske boli koja prožima ovu civilizaciju od samog postojanja, ali i slavljenju ljepote muzike i čistoće ljudske duše i istinskih vrijednosti, onih istih koje su njegovali i Betoven i Šopen.
A na posebno simboličan način, sinoćnjim koncertom BIMF je zaokružio prvu deceniju njegovanja svoje misije slaveći upravo trijumf snage i energije koja je i stvorila ovaj festival – ljubav!
Barbarez: Bilo bi nekorektno komentarisati prošlost, držimo se vizije koju imamo
