Kipar Mirza Morić napravio skulpturu u čast ubijenim Brčacima
U skulpturu je uklesan tekst bh. novinara i aktiviste Edvina Kanke Ćudića naslovljen "Možda bi trebalo da ih mrzim", koji govori o ubistvu njegovog oca Edhema Ćudića u logoru Batković kod Bijeljine. Tekst, osim što je predočio ratne zločine počinjene u Brčkom, poslužio je kao inspiracija kiparu Mirzi Moriću za izradu skulpture.
Strah od zaborava
Morić je za Klix.ba kazao da je, kada je pročitao tekst, odmah shvatio da treba biti ovjekovječen u granitu.
"Edvin je jako lijepo napisao tekst o svom ocu. Edhema sam dobro poznavao, bio je veliki čovjek, humanista. Njegovo ubistvo me strašno pogodilo, tako da sam napravio taj obris u granitu koji će stajati milijardu godina. Živjet će u prostoru i neće imati straha od vremena. Napravio sam to zbog sebe, jer sam rođen u Brčkom. Znam te ljude, komšije... Bili su to čisti ljudi koji su ubijeni na jedan zločinački način. Moja odgovornost je da sve ostane zapisano. Zaklati čovjeka je jedan veliki barbarizam. Ne mogu ni zaboraviti, ni oprostiti", kaže Morić.
Napominje da je imao velikih komplikacija pri izradi skulpture budući da je granit jako tvrd materijal a da su slova jako sitna.
"Ni za vrijeme Hamurabija nije napravljen tako sitan tekst kao što sam ja sada napravio. Godinama sam razmišljao kako ću to postići. Napravio sam to u jednoj vrsti stećka ili skulpturi jednog Bosanca, čovjeka sa turbanom. Imaju i ljiljani, i zvijezda, i erotske snage koje simboliziraju da su našem narodu učinjene velike zlobe zato što su bili osunećeni. Ima tu i jedna ruka odsječena", objašnjava Morić.
Kamen se ne može istopiti
Morić ističe da je skulptura obilježje posvećeno nedužno stradalim Brčacima iz njegovog dijela grada - Prnjavora.
"Skulpturu sam posvetio žrtvama, nevinim ljudima. Učinio sam onoliko koliko sam mogao da učinim. To je moja dužnost kao umjetnika. Ja se ne bavim politikom. Ne govorim to zbog sebe i svoje odgovornosti, već zbog toga što se ne smije zaboraviti i oprostiti bandi i barbarima. To je obilježje mom dijelu grada gdje sam rođen u Prnjavoru", kazao je Morić za Klix.ba.
Upitan šta će se desiti sa skulpturom, Morić napominje da se ona ne može istopiti i da će vječno biti u tom materijalu.
"Ja sam rušio Berlinski zid. Na Brandenburškim vratima sam nacrtao crtež jedne ptice što je trebalo da simbolizira slobodu. Imao sam zbog toga problema sa vlastima Istočne Njemačke i bio sam pritvoren. Zato stalno ponavljam da demokratija mora da trijumfuje nad barbarizmom i koljačkim sistemom. I zato sam ponosan što sam iz Bosne i što tu svjetlost nosim u sebi. To se odražva u skulpturi, odražava se u misli, u humanizmu", rekao je Morić.
Navodi kako zbog toga smatra da je njegova dužnost da govori o onome što se desilo.
"Ne smijemo zaboraviti ljudskost onih koji su se borili da mi slobodno živimo u Evropi. To je jedan veliki momenat istine zbog kojeg sam u uspravnom položaju i zbog kojeg se ne bojim nikakve bande i barbara. Mi smo uvijek doživljavali traume. Smatram da ja nisam zbog toga kriv. Zato sam napravio spomenik mom narodu ubijenom na zvjerski način", rekao je Morić.
Novinarski tekst može živjeti
Edvin Kanka Ćudić je za Klix.ba kazao da mu je čast što se njegov tekst naslovljen "Možda bi trebalo da ih mrzim" našao u granitu i što će i na taj način trajno živjeti.
"Za jednog novinara je stvar prestiža to što je njegov tekst na ovaj način ovjekovječen, naročito zbog toga što je novinarski posao danas u Bosni i Hercegovini poprilično srozan. S druge strane, tekst je prepoznat i od jednog svjetskog umjetnika koji mu je dao takav značaj. Postojanje jednog ovakvog teksta je dokaz da novinski tekst može trajati i duže nego što se očekuje, a to za mene predstavlja poseban izazov. Na kraju krajeva, ovim činom se neće zaboraviti ubistvo Edhema Ćudića koje je opisano u tom tekstu", kaže Ćudić.
Upitan da li postoji mogućnost da skulpturu bude postavljena u Brčkom, Ćudić izražava sumnju.
"I da bude postavljen u Brčkom bio bi vandaliziran, jer tamošnji ljudi ne bi shvatili poentu same poruke teksta i spomenika. Međutim, Brčko je danas grad koji je prokockao svoju priliku da bude bosanski Hong Kong i postao je kao i svaki drugi grad u Bosni, tako da me ne bi iznenadilo da bude vandaliziran", istakao je Ćudić.
Tekst je prvobitno objavljen 10. juna 2011. godine u američkom listu Sabah. Nakon toga su ga prenijeli u Bosni i Hercegovini. Tekst je, kako Ćudić objašnjava, trebao poslužiti jasnijem predočavanju ratnih zločina počinjenih u Brčkom, ali i da nas podsjeti na priču o ubistvu brata Meše Selimovića, odnosno da se zločini nad nevinima uvijek i konstatno događaju.
"Na neki način, moj zadatak je bio da to predočim na papir, a Mirza Morić i na kamen. Danas nakon osam godina, isti tekst ne bih na isti način napisao, jer su se vremena promijenila", rekao je Ćudić.
Godišnjica stradanja u Brčkom
U Brčkom se 30. aprila obilježava godišnjica od rušenja Savskog mosta i stradanja civila, a Ćudić napominje da se u tom gradu malo radilo na tome da se takvi ratni zločini u budućnosti ne dogode.
"Brčko je sada zapostavljeno i to ne samo u suočavanju s prošlošću, nego i u politici, ekonomiji, turizmu. Jednostavno, jer ne postoji interes ljudi koji žive u tome gradu da grade bolju i sekularnu zajednicu, koja će se suočiti sa ratnim zločinima počinjenim u naše ime. To je s druge strane i danas lijep grad, za kojim svako od nas gaji lijepa sjećanja, ali i grad ratnih zločina koji su ostali pod zemljom, jer nažalost mnoge žrtve do danas nisu ekshumirane. To je posebno deprimirajuće kad znamo koliko je prošlo od uspostave Distrikta Brčko, a da ne govorimo o tome koliko je prošlo od završetka rata", zaključio je Edvin Kanka Ćudić.
Rapsodija Begovićevog tima odlučila prvog putnika u Premiership, QPR izborio opstanak
