I u BiH se ovaj dan obilježava na različite načine, kada teatarske kuće u tu čast uglavnom pripreme različite predstave, premijerne ili reprizne, iako je bh. teatarska scena oslonjena na krhke temelje kulture koja se u velikoj mjeri urušava.
Stoga bh. kulturni djelatnici imaju gotovo isto viđenje ovog dana - potrebno ga je obilježiti, ali prvenstveno ukazati na sve veće potiranje kulture iz bh. miljea, uglavnom rezanjem budžeta, ali i na druge načine.
Umjetnički direktor Teatra kabare Tuzla Vlado Kerošević smatra da razloga za obilježavanje ovog dana apsolutno ima. To je, ističe on za Agenciju Fena, Svjetski dan teatra i jedini dan u godini kada teatarski djelatnici, umjetnici i oni koji prate teatar iz drugih umjetničkih disciplina kao što su likovna i muzička umjetnost, pa čak i oni koji opslužuju teatar - "ljudi iz sjene", imaju razloga da ga obilježe kao jedan dan u godini koji je ustvari njihov.
"No, teatar i teatarska umjetnost je potpuno marginalizirana u bh. društvu i smatram da je to dovedeno do najniže moguće tačke. Ali naravno, uvijek može biti još gore. Nažalost, oni koji odlučuju o sudbini kulture u BiH i umjetnosti kao njenog sofisticiranog oblika misle da je kultura trošak i imaju taj kod čipovan u svojim razmišljanjima. Sve dok ne počnu da vjeruju da je kultura investicija od posebnog društvenog interesa, sve dotle će ova država i društvo kaskati i zaostajati, i ići ćemo velikim koracima prema kamenom dobu, a budućnost možemo zaboraviti", naglasio je on.
Kerošević posebno podvlači dobre umjetničke i kadrovske potencijale bh. teatra koji, ukoliko bi ih osnivači, odnosno instance vlasti koje ih finansiraju, kvalitetnije pomogli i na međunarodnom planu mogli imati mnogo značajnije uspjehe.
"Oni kojima je kultura skupa sigurno nemaju svijest o tome koliko je skupa nekultura. Dakle, oni koji rade protiv kulture, rade u korist nekulture. Naravno da će to ostaviti dalekosežne, teške, duboke i intenzivne posljedice na sadašnje mlade koji se u ovom trenutku nalaze u nekakvom sistemu obrazovanja i odgoja, pa i akademskog angažmana, a da ne govorimo o generacijama koje tek trebaju da dođu. Svaki milimetar unazad kada je kultura u pitanju, to su milje u korist nekulture", mišljenja je Kerošević.
Reditelj Sulejman Kupusović ističe za Fenu da dokle god ima tvrdoglavih glava poput njegove i nekolicine ljudi koji će u teatru tražiti sebe i istinsku potrebu da nešto kažu, teatar će opstati. Međutim, smatra da ukoliko teatar bude ovisio od "političkih hoštaplera", ali i ljudi iz kulture koji su se uvukli u strukture vlasti i manipuliraju pozorištem, onda zaista pozorištu nema spasa i sve će vrlo brzo završiti kao što je završio i Zemaljski muzej BiH s daskama u vratima.
"U vrijeme socijalizma su se od Tita do ministara i predsjednika komiteta svi utrkivali ko će se pojaviti na premijeri, ženili su se s glumicama i balerinama, jer su smatrali da su kultura i umjetnost uopšte vrlo važna stvar. Međutim, sada imamo čitavu galeriju političara, sasvim svejedno koje stranke, kojima je vrhunska muzika neka pjevaljka na jedno uho, a druga pjevaljka na drugo uho, uz šator i taj mentalitet. Ako oni, kao tobožnji lideri ovoga naroda, pokazuju da im je kultura najmanje važna stvar na svijetu, onda je jasno kakva nam sudbina predstoji", kazao je.
Kupusović navodi i primjer situaciju da se pored zgrade institucija BiH u kojoj je najmanja plaća uposlenika sedam ili osam hiljada KM i u kojoj "rade razne spodobe koje ruše ovu zemlju", nalazi zatvorena zgrada Zemaljskog muzeja BiH na koju više niko ne obraća pažnju "kao na tursko groblje".
"Moja predstava "Show must go on", kojom će biti obilježen ovaj dan, samo je jedan naš vapaj i prkos da pokažemo da ćemo do zadnjeg trenutka i do zadnje kapi krvi vjerovati da je ovo što radimo važno, da ćemo igrati predstave pa makar nam gasili svjetlo, ne davali plate, šikanirali nas ili pretvarali pozorišta u svoje političke govornice, slali svoje nesposobne kadrove, pa ćemo vidjeti ko će izdržati. Na njihovu sramotu, a na naš prkos", zaključio je on.
I reditelj te direktor East West Centra Haris Pašović mišljenja je da BiH ima razloga obilježavati Međunarodni dan teatra zato što publika sve više dolazi u teatar, što ocjenjuje fascinantnim, uprkos svim drugim izazovima koje publika, uz nove medije, danas ima.
"S druge strane, ne bismo imali razloga da slavimo kada su u pitanju budžeti za kulturu i posebno za teatar, jer svake godine su sve manji. Uprkos činjenici da imamo strašno dobre umjetnike, te da punimo sale i u BiH i van nje, sve više se smanjuje budžet iako je kultura najmanja investicija s najvećim rezultatom", naglasio je on.
Pašović podvlači da u tom kontekstu East West Centar nastavlja međunarodnu aktivnost budući da je to teatar s najviše međunarodnih kontakata ne samo u BiH već i u bivšoj Jugoslaviji, i koji također vrlo često igra predstave u regionu.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
