Publika je ovaj put imala priliku vidjeti jedno sasvim drugačije čitanje klasika, pomaknuto u vrijeme današnje sa svim njegovim karakteristikama. A običaj je da Festivale prate i okrugli stolovi, pa je tako bilo i ove godine.
I ove godine okruglim stolovima Igara moderira Vojislav Vujanovića, za sad se kada je riječ o stručnom žiriju ponavlja priča od prošle godine, tj. žiri je odlučio da ne govori.
Učesnike okruglog stola na početku je pozdravio direktor Doma kulture i direktor Igara Mevzudin Duranović.
Selektor ovogodišnjih pozorišnih / kazališnih igara Sulejman Bosto podsjetio je da je prošle godine žiri također odlučio da ne govori o predstavama, te apelirao na članove ovogodišnjeg žirija da ipak govore o predstavama, jer to neće omesti konačne odluke žirija, istakavši da je dragocjeno čuti analitičke sudove.
"Meni je sinoćnje gledanje predstave poslužilo kao test vlastitog izbora, dakle, meni je značajno da sam vlastiti izbor kao javni čin, koji je podložan kritici, podložan pitanjima, što ja i očekujem, potvrdio drugim gledanjem predstave", kazao je Bosto.
Vlado Kerošević, režiser i tumač uloge Šehage Soče, istaknuo je da su predstavom željeli ostvariti i dijalog između umjetnosti literature i umjetnosti teatra. S tim da teatar ne izda literaturu.
"Htjeli smo ostvariti i dijalog svjetova – pošto smo vrijeme zbivanja romana prebacili u današnje vrijeme i da vidimo da taj roman danas možda savršenije konotira nego u vrijeme kada ga je Meša Selimović napisao. Jer vjerovatno bi ga i on smjestio u vrijeme u kojem je živio da je smio. Morao je da to sakrije, da ga pomakne u prošlost, a da govori o sadašnjisti. Danas su se vremena možda promjenila. Htjeli smo ispričati priču o apsolutnom pomanjkanju elementarnih ljudskih prava na slobodu korespondencije u današnjem vremenu koja je prisutna. Htjeli smo otvoriti dijalog svjetova, svijeta undergarunda koji je sve prisutniji u današnjem vremenu. U romanu imamo Bećira Tosku i njegovu hajdučiju. Danas imamo podzemlje, jednako imamo Bećira Tosku, samo što je u modernoj verziji. Htjeli smo progovoriti i o tom kvazidžetsetu. O tim proslavama vjerskih praznika koje su se pretvorile u sve drugo, osim u ono što je osnovni smisao toga, da se zadovolji duša čovječija a ne ostali sitni ljudski porivi. Htjeli smo progovoriti o tom svijetu koji masovno u tu plemenitu vjersku pobudu uvlači taj turbo folk, i to kvaziosjećanje stvarnosti i na taj način kvari svoju samobitnost, svoj identitet. I taj čertvrti svijet koji je u dijalogu je taj svijet Venecije.Te zaslužene ili čežnjive balkanske smrti. Smrt u Veneciji. U toj varijanti čežnje svi mi čezneno za tim Zapadom, letimo kao leptiri na svjetlost, ne znamo da svjetlost ima i toplotno djelovanje, da ćemo jednog dana biti spreženi. To je jedna vrsta opomene na aktualnost naših euforičnih čežnji za budučnošću po svaku cijenu u tom uvjetno nazvanom globalnom svijetu. Pitanje je što će od nas ostati kada se globaliziramo“, rekao je Kerošević.
Kerošević se ovom prilikom osvrnuo i na problematiku kada je riječ o igranju predstava u matičnim pozorištima, tako dok su nekad ansambli igrali po 250 izvedbi, danas se taj broj kreće tek oko 50. Tako se teatar kabare Tuzla, iako gostuje na svim relevantnim festivalima, osvaja nagrade, a još uvjek se vodi kao udruženje građana, a ne javna ustanova.
"Mislim da je teatarska situacija u BiH beznadežna, da će uskoro doći do ukidanja teatra ukoliko teatarski radnici ne uzmu sudbinu u vlastite ruke. Festivali nastaju kao potreba da igramo svoje predstave, da se predstavljamo, da se kompariramo, da se takmičimo... Ako nastavi ovako da se država brine o teatru, smatram da svako selo treba da ima svoj festival. Da igramo predstave, jer mi ne znamo šta ćemo sa sobom ukoliko se oni budu odnosili prema umjetnosti tetara kao što se sada odnose."
Kerošević je istaknuo da su festivali potrebni, ali i da treba napraviti tajming njihovog održavanja.
Nebojša Bradić, dramarturg predstave, istaknuo je da je dramatizacija ispoštovana maksimalno.
"Cijela dramatizacija je vezana za priču o pobunjeniku Ramizu. I rješenje te dramatizacije našlo se u onom trenutku kad se Ramiz uopšte nije pojavio. Dakle, on je neko oko koga se cijela stvar dešava, a nijednog trenutka se ne pojavljuje na sceni", rekao je Bradić.
Prijave za Vučko Trail 2024 zatvaraju se 24. maja, interesovanje je rekordno
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
