Izudin Bajrović o politizaciji pozorišta: Sve je zasnovano na onom "Daj meni više"

Naveo je da novac danas određuje šta i koliko se može raditi, a objasnio je da je sve što su radili u ratu bilo potpuno besplatno dok su kostime i scenografiju "krpili" su iz nekih fundusa.

Smatra da ljudi sada hoće da budu plaćeni za ono što rade i da vlast dozira izdvajanja za kulturu.

"Iz budžeta može da se napravi pet-šest premijera godišnje, a tokom rata se pravilo 15. Pozorište se politizovalo, postalo ogledalo društva i sve je zasnovano na onom "Daj meni više" ... Tokom rata politike nije bilo u pozorištu, a jedina politika bila je da ono uopće postoji, jer je mogao neko te 1992. godine reći: 'Zatvaramo sve, rat je, nema umjetnosti'. Srećom, to se nije desilo. Sve što smo mi tada radili pod svijećama odjeknulo je u svijetu, ono što je Susan Sontag radila u Sarajevu, a 1994. godine imali smo priliku da izađemo iz grada i igramo u pozorištu Petera Brooka. Naša misija je odjeknula svijetom", kazao je.

Spomenuo je da pozorište nikada nije bilo življe nego tada. Nikada prije, a ni poslije toga pozorište nije bilo istinitije nego tokom te četiri ratne godine.

"Shvatili smo koliko je potreba za umjetnošću dio ljudskog bića. Ne govorim samo o nama koji smo bili na sceni, već i o publici koja je pod stravičnim okolnostima dolazila i ostajala ispred vrata jer nije bilo dovoljno mjesta. Okolo padaju granate, puca se, svaki izlazak iz kuće je opasan, a ljudi hrle u pozorište. Neki su po pet puta gledali istu predstavu", objasnio je.

Rekao je da je Sarajevo grad koji dan pred početak opsade i haosa nije vjerovao da će se to zaista desiti.

"Vjerovatno je to bila naivnost. Valjda su svi mislili da je to posljednji grad u kojem se to može desiti. Sarajevo je multietničko, u tom gradu se pjeva, igra, izlazi, svaki dan je vikend… I odjednom ste svjedoci atmosfere u kojoj napetost i mržnju možete sjeći nožem. Početkom aprila, kada su pale prve granate na Sarajevo, shvatate da ništa ne znate i da ste u paklu. Mnogi nisu preživjeli opsadu Sarajeva, ali oni koji jesu tri i po godine borili su se da bi uopćee ostali u životu sa svojim porodicama. Ja sam u tom periodu dobio dvoje djece... Tad sam shvatio da se život ne može ubiti, jer uvijek je tu onaj posljednji Mohikanac koji predstavlja narod koji nestaje", naveo je.

Film "Quo Vadis, Aida?" rediteljice Jasmile Žbanić, u kojem je Bajrović glumio, nije prikazan u Srbiji. Ipak, ovaj glumac kritikuje sve vlasti na Balkanu.

"Sve dok su ove vlasti na čelima država, ne samo o Srbiji, neće se stvari promijeniti. Ove vlasti žive od nacionalizma, od potpirivanja mržnje, želje za osvetom protiv onih drugih… Sve dok ta vrsta razmišljanja i strasti postoji u vlasti, ne možemo očekivati da će se stvari promijeniti, niti da će 'Quo Vadis, Aida?' biti prikazan ovdje. Široka publika u Srbiji, nažalost, nije gledala film, jer nije prikazivan u bioskopima, niti na Javnom servisu, ali ogroman broj ljudi, pogotovo iz kulturnog miljea, ga je vidio. Dobio sam ogroman broj pozitivnih reakcija ljudi iz Srbije. Da se radi o filmu koji ima notu propagandnog, mrziteljskog, koji potpiruje strasti, ne bi ih bilo. 'Aida' pokazuje tragediju koliko ju je bilo moguće sažeti u film. Ako jedno umjetničko djelo uspije da zadrži notu objektivnosti i realnosti, a da pritom ne kopa oči nikom drugom, onda je to znak da ono što je film postigao nije slučajno", kazao je, između ostalog, za NovaS.