"Igre bez granica“ oko Vijećnice

Gledano očima bibliotečke i kulturne, pa i nekih institucija i asocijacija iz međunarodne javnosti, aktivnosti koje vodi Uprava Grada Sarajeva na preuzimanju državnog
vlasništva – zgrade Vijećnice, u konačnici znači definitivno otuđivanje zgrade Vijećnice od NUBBiH.

Pokušaj da se od NUBBiH, preko Komisije za državnu imovinu oduzme pravo raspolaganja zgradom Vijećnice, neminovno dovodi Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku Bosne i Hercegovine u poziciju beskućnika, nakon skoro 50-to godišnjeg postojanja i djelovanja upravo u zgradi Vijećnice. Postavlja se logično pitanje: da li bi do toga došlo da nije bilo rata i razarajućeg granatiranja i plamena u avgustu 1992. god.

U Zemljišno-knjižnom izvatku Br.Uloška XCVIII/19., upisani nosilac prava raspolaganja zgradom Vijećnice je Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, što dokazuje i Rješenje Općinskog suda u Sarajevu br. 065-0-DN-06-006942 od 04.08.2006. godine.

U augustu 1992. godine zapaljena je zgrada Vijećnice u cilju uništenja višestoljetnog bosanskohercegovačkog dokumentarnog naslijeđa. Slika Vijećnice u plamenu poslala je svijetu poruku uništenja BiH, njene kulturne tradicije, višestoljetnog suživota i multikulturalnosti.

Međutim, 15 godina poslije nastavlja se uništavanje ove institucije - drugim sredstvima. Cijeli ovaj period zaposlenici su uspjeli održati funkciju NUBBiH u skladu sa Zakonom o bibliotečkoj djelatnosti, rekonstruirati dio izgubljenog fonda i aktivno se uključiti u svjetske tokove i profesionalno-strukovne evropske i svjetske organizacije. U naporima da se izdigne iz pepela NUBBiH je u proteklim godinama imala podršku relevantnih međunarodnih instanci.

Zaposlenici NUBBiH i studenti, profesori, istraživači, naučnici, građani itd., imaju pravo i žele da se Vijećnica obnovi što prije i da Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH ponovo bude kultno mjesto njihovog okupljanja i dom knjigama, jer danas NUBBiH djeluje u potpuno neadekvatnim prostorijama bivše kasarne „Maršal Tito“, kampusu Univerziteta u Sarajevu.

Uzimajući u obzir navedene činjenice, neshvatljivo je da institucija kulture od značaja za BiH, koja baštini neprocjenjivo bosanskohercegovačko kulturno naslijeđe, kroz koju su, u njenom 62-godišnjem postojanju prošle brojne generacije studenata i profesora, bude marginalizirana i još uvijek neriješenog pravno-finansijskog statusa. Blago rečeno: nepravedno!

Oni koji rade na oduzimanju Vijećnice od NUBBiH-a, treba da budu informirani da su značajna sredstva donirana, prije svega u svrhu obnove Biblioteke, te da će učesnike donatorske konferencije u Veroni, kao i drugih konferencija, neko morati obavijestiti o isključivanju NUBBiH iz aktivnosti vezanim za obnovu i rekonstrukciju Vijećnice.

U današnjem Avazu, iako "...jedva čeka da se skela postavi...“, gradonačelnica nije ni pomenula Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku, a za čiju su obnovu transferirana i sredstva bibliotečke solidarnosti iz Evrope i svijeta.

Gradsko vijeće bi trebalo da se izjasni o ovom pitanju, a domaća javnost da podrži NUBBiH u nastojanjima da sačuva Vijećnicu kao prepoznatljivi simbol NUBBiH u višedecenijskoj misiji obrazovanja, nauke i kulture.