Intervju za Sarajevo-x.com
0

Haris Memija: Prikazujem Hadždž iz drugog ugla

Razgovarao: <a href="mailto:[email protected]">Asim Bešlija</a>
Afganistanci – koji se vraćaju sa Muzdelife na Minu
Afganistanci – koji se vraćaju sa Muzdelife na Minu
15.aprila u hanikahu Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu biće otvorena izložba priznatog sarajevskog fotografa Harisa Memije, koji je tokom i poslije rata u Bosni i Hercegovini sarađivao sa najboljim svjetskim fotografskim agencijama. Svoj prošlogodišnji odlazak na Hadždž iskoristio je da napravi seriju fotografija i od njih sačini izložbu, do sada neviđenu u regionu. Simbolično ju je nazvao 'Hadždž iza scene' a prikazaće hadždž, najveće vjersko okupljalište ljudi na svijetu, na način na koji ga do sada niste mogli vidjeti.

15. aprila biće otvorena Vaša izložba 'Hadždž 2008' koja nastaje na osnovu fotografija koje ste napravili prošle godine, tokom Vašeg boravka na Hadždžu. Šta će biti specifičnost ove izložbe s obzirom da su ljudi kod nas poprilično dobro upoznati sa samim Hadždžom. Pretpostavljam da će ovo biti neka nova vrsta doživljaja ovog hodočašća.

Mislim da su naši ljudi koji su bili na Hadždžu – poprilično upoznati s tim, a ja sam bio poprilično neupućen prije odlaska. Svi mi možemo vidjeti svete motive iz Mekke i Medine u raznim medijima, ali mnogo toga je neprikazano, mnogo toga je još uvijek nejasno. Naravno osjećaj koji doživite tamo se svakako ne može opisati ni sa čim, pa - preporučujem svima koji imaju želju za tim hodočašćem da ga što prije obave.

Za svakog fotografa postoji motivacija da određene stvari 'ispriča' publici odnosno prenese stvari koje se njemu čine interesantnim. Šta je to bilo u Vašem slučaju odnosno šta želite da prenesete publici?

Koncept izložbe ili nit koja bi povezala fotografije u jednu priču nazvao bih „Hadždž iza scene“. Naime, pokušao sam da dočaram publici nešto što nije već viđeno. To su sve moguće šarolikosti koje prate najveće okupljalište ljudi na planeti, gdje su mi ljudi i njihova psihološka stanja bili najinspirativnija vodilja tokom snimanja.

Turkinja - koja se odmara na policijskom motociklu u Mekki

Čini mi se da je ovo prvi put da se neko zainteresirao za Hadždž na ovaj način. Obično se sve prenosi usmenim putem kada je Bosna i Hercegovina u pitanju. Ako je prvi put, onda je na vama i posebna odgovornost šta i kako prikazati ljudima koji nikada nisu imali prilike vidjeti ovo hodočašće?

U pravu ste. Velika je odgovornost bilo kakvu izložbu napraviti, jer potrebno je imati puno različitih motiva koji su konceptualno povezani – a svaki motiv bi trebao biti jedna umjetnička fotografija. A pogotovo ova postavka zaslužuje punu ozbiljnost. Iako preko stotinu godina fotoaparati prate Hadždž, pomalo je čudno da ta tema još nije u ovoj formi predstavljena publici, čak i široj regiji Balkana. Ta činjenica mi pruža jedno veliko dodatno zadovoljstvo i čast!

Svi znamo da je televizija danas dominantniji medij u odnosu na fotografiju. U kojoj mjeri mislite da možete fotografijom 'nadjačati' i bolje prikazati Hadždž od televizije?

Mislim da je fotografija dominantnija od videa. U svakoj kući tv jeste „žvakaća guma za mozak“ i tv je dominantno prisutan u našem životu, ali jedna fotografija može nam pružiti takvu impresiju da je možemo duže pamtiti od cijelog jednog filma, a kamoli od bilo koje tv-serije, ili tv vijesti.

Da li je sama ideja izložbe već izazvala pažnju, ne samo ljudi iz vjerskog miljea, nego i profesije, i koliko Vi mislite da će izložba ljudima biti interesantna i privlačna?

Pazite nešto, Hadždž je najinteresantniji događaj na planeti – što same činjenice govore. Zbog toga mislim da će i izložba „Hadždž 2008“ biti vrlo propraćena, a ja ću se potruditi da je napravim što interesantnijom i što privlačnijom. Hvala Bogu imam višak dobrih slika – sad treba samo dobru selekciju napraviti i izložiti najbolje fotografije.

Tipičan motiv iz supermarketa u Mekki (muškarci rade na javnom mjestu)

Vi se već dugo vremena bavite fotografijom. Imali ste dosta međunarodnih angažmana kao i međunarodnog obrazovanja. Možete li nam reći par riječi o tome, odnosno šta držite Vašim najvećim uspjesima u karijeri do sada?

Moja je sreća što sam uvijek bio žedan znanja. Dan danas studiram... Konkretno fotografiju sam naučio u Belgiji na Antwerpenskoj Kraljevskoj akademiji za primjenjenu umjetnost. Usavršavao sam je gotovo po cijeloj Evropi na najboljim mjestima i sa najvećim stručnjacima za fotografiju. Znam da sam to žarko i iskreno želio i da su sve moje molitve uslišene. Ako smijem reći; dobio sam mnogo više nego sam tražio. Predivne ljude sam upoznao i stalno radim u divnom okruženju. Moje zadovoljstvo se ne može riječima iskazati.

Mislim da je moj najveći uspjeh u zadovoljstvu mojih klijenata. Moj intimni stav prema svemu tome je - da me Bog nagrađuje neiscrpnom inspiracijom svakim danom sve više. To je jedna lavina ljepote koja samo raste i ne prestaje.

Mislim da nisam nikakav izuzetak, rekao bih da svako ko voli svoj posao i čestito se posveti istom - dolazi do dobrih rezultata.