Hamami kao kulturno naslijeđe regije: Kako je izumrla praksa zajedničkog kupanja i šta ju je zamijenilo

Riječ je o umjetničkom istraživanju arhitekture i društveno-kulturne historije osmanskih hamama na teritoriji Srbije, Kosova, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Bosne i Hercegovine. Istraživanje je potraga za pričama koje su se razmjenjivale pod kupolama hamama.

Narativi koegzistencije, zajedničkih građanskih vrijednosti, neformalnih političkih, društvenih i religijskih dijaloga, koji se razvijaju kroz prakse zajedničkog kupanja u karakterističnim prostorima hamama, čine okvir ovog istraživanja. Arheologija sjećanja, podsticanje zajedničke imaginacije i otvaranje pitanja o osmanskom naslijeđu u savremenosti, formiraju crvenu nit svojevrsne hamam internacionale.

Đorđev i Ilić su boravili u Sarajevu koje je jedna od destinacija na listi odnosno mapi hamama u regiji kako bi istražili šta se desilo s mjestima koja su svojevremeno važila za čvorišta društvenog života i socijalizacije.

Istraživanje se upravo realizuje kroz posjete lokacijama tokom kojih se potiču i bilježe susreti zgrada hamama, umjetnika i kulturnih radnika i stanovništva.

Na samom početku razgovora otkrivaju kako su zapravo spojili svoje branše te kako je došlo do ideje da istražuju ove objekte na Balkanu.

"Dosta radimo u polju gdje se sreću dvije oblasti kojima se bavimo, u performansu koji kombinuje iskustvo teatra i likovnog svijeta već dugo godina. Kroz te umjetničke radove provlačile su se i teme kulturnog naslijeđa, najviše jugoslavenske historije, ali i šire. Uključeno je bilo i nematerijalno naslijeđe, na primjer partizanska poezija, spomenička skulptura, politika boja u monumentalnim mozaicima u javnom prostoru ", priča nam Ilić na početku razgovora.

Dodaje kako su to teme koje spajaju umjetnost, kulturu i društvene događaje.

"Razmišljamo kako naslijeđe danas funkcioniše - jer se dosta stvari zaboravlja, briše u današnje doba. Šta je to značilo tada, ali i kako se to prevodi u današnji trenutak? Kako funkcioniše, koliko je vidljivo? Šta bi to danas značilo, koliko ljudi znaju, kako to može da se prezentuje i diskutuje na druge načine?", dodaju.

Hamami kao mjesta socijalizacije

Hamami odnosno turska kupatila su im dospjela u fokus interesovanja nakon nekoliko posjeta te dalje Đorđev pojašnjava:

"Hamami su dugo vremena bili čvorišta društvenog života zajednice bilo da je u pitanju grad, u kojem je obično bilo više hamama ili neka manja mjesta u kojem je bio po jedan, ali u stvari su to bila mjesta važna za društveni život, za socijalizaciju, pa čak i za neku vrstu zabave, i rekreacije a ne samo higijenu i zdravlje".

"U našem okruženju, recimo u Mađarskoj ili Turskoj taj običaj zajedničkog kupanja kao čin društvenosti, održan je do danas. A na ovim prostorima gdje ima puno historijskih zgrada hamama, nije. I tu je sad jedan znak pitanja šta se desilo, šta je tu funkciju zamijenilo i koja bi bila potencijalna uloga tih prostora u društvu danas ili u budućnosti", pojašnjavaju dalje.

Ističu da se hamami širom zemalja obuhvaćenih projektom nalaze na nekim najneočekivanijim mjestima.

"Nama sad, nakon posjete Bosni i Hercegovini slijedi putovanje po Srbiji gdje ima dosta lokacija za istraživanje, imamo veliku radoznalost oko nekih od tih lokaliteta - neki se ostaci hamama nalaze usred njive u Pomoravlju. Ne znamo da li su bili dio nekog grada ili čega drugog. Jednako je zanimljivo, koliko sudbina mogu imati", navode dalje.

Naposljetku, u maju bi se jedna faza ovog umjetničkog istraživanja trebala završiti umjetničkom formom.

"Ideja jeste da nastavimo istraživanje i da se kroz njega upoznaju ljudi i čuju razni glasovi koji prate ova zdanja", dodaju. Uz to Đorđev napominje:

"Ja razvijam vrstu mape, kao prometne, prikaz te internacionale, možda Hamam magistrale. Da bismo uistinu vidjeli koji su to putevi, šta povezuje različite gradove. Recimo, postoje imena istih osmanskih begova ili vladara koji su podizali hamame na različitim mjestima. Isa-begov hamam postoji i u Novom Pazaru kao i u Sarajevu, i ima još sličnih paralela".

"Željeli bismo da ih sve mapiramo i da od mape i tih veza napravimo performativnu instalaciju. Ona će uključivati historijske naracije, priče o javnom dobru i zajedničkom prostoru, kako se koristio nekada, kako sada, to je tema koja aktuelna danas, pristup javnom prostoru", dodaje.

Navode kako su kroz istraživanje spoznali da je Skoplje bilo centar u kontekstu hamama te su mnogi u ovom gradu bili u funkciji do zemljotresa 1960ih a u Debru i do 90-ih godina.

Govoreći o razlozima "propadanja" hamama u Bosni i Hercegovini i zemljama regije navode:

"U stvari to je neki proces modernizacije, kada kupatila postaju dio stambenih jedinica. Onda zapravo kupanje, pranje, higijena postaju intiman čin. To vjerovatno ima veze s promjenom cijele strukture života i svakodnevnice. Recimo u Jugoslaviji je postojao kult Jadrana i kult morskih plaža i to je na neki način vjerovatno 'nasljednik' kulta javnih kupanja, gdje socijalizacija i banjanje opstaju, ali u drugom obliku".

Na kraju zaključuju da je njihov cilj da kao umjetnici ponude neki alternativni pogled odnosno pogled koji nije stručan na način na koji bi bio pogled arheologa ili historičara ili etnologa.

"Možemo na neki način da damo vidljivost nasljeđu, to i može biti uloga umjetnosti, uz želju da, u ovom slučaju hamami, sa svojim slojevitostima, postanu dostupniji i prisutniji u današnjem vremenu i znanju ", kažu Đorđev i Ilić.

Projekat Hamam internacionala - pod kupolama podržala je Evropska unija i Vlada Švicarske.