Hadžihafizbegović o Saši Petroviću: Istovremeno si izazivao plač i smijeh, to mogu samo posebni
Hadžihafizbegović je na početku istakao da pismo piše daleko od Sarajeva te da je na snimanju filma u Hrvatskoj.
"Ja sam se sjećao i plakao naglas u hotelskoj sobu u Tuheljima kada mi je Pjer Žalica javio kako si nas ostavio i otisnuo se tamo gdje nam se svima prije ili kasnije valja otisnuti. Vraćam u ovu postkoronsku načetu glavu i misao, sve riječi i sintagme kojima smo se sporazumjevali, ti i ja, i koje su bile zamjena za išaret. Često bi društva u kojima smo se nalazili ostajala u čudu kad bi krenule naše šifre, nastajale 40 godina. Od svadbenog stola u filmu 'Otac na službenom putu', gdje mi igraš kuma pa do zadnjeg susreta, koji se desio na Čobanija mostu, čiji je naziv, također bila naša šifra koju smo samo mi znali”, kazao je.
Emotivno pismo nastavlja ističući sve vrline koje su krasile ovog legendarnog glumca.
"Evo me opet plačem i smijem se. Na institutu Federika Felinija u Riminiju piše: 'Sve što u životu i na filmu sam htio napraviti bilo je da ljude nasmijem i rasplačem'. Pošlo ti je, ko i Feliniju, i jedno i drugo za rukom. Svojom pojavom, iskrnošću, dobrotom, talentom, empatijom, moralnom etikom, svojom borbom s demonima s kojima se svaki čovjek bori, svojom posebnom ljubavlju za Jana, Mašu, Hejdi, za svoju sestru Tanju, pokojnog oca Svetomira, poginulu majku Ilinku, svojim nenadmašivim ulogama, svojom bosanskom i sarajevskom širinom koja je prpoznavala samo ljude, a ne nacije", dodaje.
Hadžihafizbegović ističe da ga je Saša u 40 godina prijateljstva istovremeno dovodio do plača i smijeha, a to mogu samo rijetki i posebni.
"Sale moj dobri, ideš malo prije nas koji te volimo i poštujemo. Svi mi ćemo za tobom. Kad dođe moj vakat i kad moja duša ode gore putovati, odazvat će se na razne glasove dobrih. Glas koji ću čekati u dalekom ehu bit će 'Sir - siredžici, burek - buredžici'. Na taj glas doleti će ti brzo tvoj 'Mile s kombajnom' koji je statiro u kukuruzu, zagrlićemo se i tražiti dalje one koji to zaslužuju. Loši svakako neće biti u blizini. Čujem da si izrazio i želju da budeš kremiran. Nevjerovatno. I ta odluka liči na tebe", nastavlja.
Emir ističe da je sretan što je poznavao legendarnog Sašu te dodaje da će čuvati sjećanje na njega.
"Racio kaže da te nema, duša stalno postvlja tvoj lik ispred mene. Evo i sad u zagorskoj kući na sutli gdje pišem ovaj tekst, ja te vidim i čujem tvoj glas. Takvi ko ti ne odlaze, takvi ko ti duboko uđu pod kožu onima koji te vole i poštuju i idu dalje kroz njihov krvotok, njihovu misao, riječi. Takvi kao ti nastanjuju se duhom u njihova tijela i misli. Hvala ti Bože, što si u moj život spustio Sašu Petrovića i još više, hvala ti Bože, što si najbolji dio Saše ostavio sa mnom. Obećavam ti Bože, da ću njegovu dušu brižno čuvati i paziti", zaključio je.
