Mekteb i osnovnu školu pohađao je u rodnom Konjicu, a Nižu gimnaziju i Učiteljsku školu završio je u Sarajevu. Kao učitelj službovao je u Konjicu i Hrasnici, a od 1913. godine pa sve do mirovine, radio je u Sarajevu.
Uz učiteljsku službu predavao je pedagoške predmete u Daru-l-muallimu (Učiteljska škola) i Gazi Husrefbegovoj medresi. Manji broj književnih radova objavio je pod pseudonimom Ata Nerćes.
Hamdija Mulić je 30 godina pisao članke, objavljivao priručnike, sve s namjerom da nastavu na svim stupnjevima obrazovanja uskladi s modernim pedagoškim standardima. Sarađivao je u brojnim časopisima: Behar, Pobratim, Smilje, Gajret, Biser, Školski vjesnik, Učiteljska zora, Pravda, Novi behar i dr.
Kao posebna izdanja objavio je: Za reformu naše nastave (1914); Uputa u vjersku nastavu (1930); Jugoslovenska čitanka (1931); Početnica za nepismene (1938); Metodika vjerske nastave (1941); Naša knjiga (1941)...
Sva izdanja štampana su u Sarajevu. Objavio je i dvije zbirke pripovijedaka: "Iz života za život", (Mostar 1913.) i "Iz naše mahale", (Zagreb 1944.) U listu Behar objavio je tridesetak priča, zabilježio 27 narodnih pjesmama, tri pripovijetke i više anegdota i zagonetki...
Kako je Hamdija Mulić pisao o odgoju i značaju knjige u prosvjećivanju, govore mnogi njegovi tekstovi koji su i danas aktuelni.
"Ima inteligentnih ljudi, koji se kite znanjem i umjećem, ali pravo ne shvaćaju plemenitu svrhu na zemlji, te su sa etičkog stajališta pravi idioti... Nije dosta samo natrpati dječiju dušu znanjem, nego treba da i najmanji dio nauke utječe na dobar odgoj mladeži...".