Gradsko vijeće Firence opozvalo je presudu piscu 'Božanstvene komedije', donesenu 1302. godine, zbog koje je morao u egzil jer bi, da je zakoračio u grad u kojem je rođen 1265, bio spaljen na lomači.
Presuda je Dantea prisilila na egzil, te je posljednjih 20 godina života proveo širom Italije, da bi život okončao u Ravenni 1321. godine.
Gradsko vijeće Firence odluku o rehabilitaciji Dantea donijelo je sa 19 glasova za i pet protiv. Protivnici rehabilitacije svoj stav argumentirali su tvrdnjom da Danteova književnost ne bi nastala i bila toliko cijenjena da književnik nije prošao patnje egzila.
Gradonačelnik Leonardo Domenici posthumno će mu dodijeliti i najviše gradsko odličje.
Dante je sudjelovao u političkom životu Firence kao član Vijeća stotine i tada je napisao svoje prvo djelo 'Novi život', inspirirano ljubavlju prema Beatrice Portinari.
U to je vrijeme u Firenci vladajuća gvelfska stranka podijeljena na dvije struje, Bijele i Crne. Dante, kao pristaša Bijelih, zagovornika ustava i građanskih prava, nasuprot Crnih, čije redove su popunjavali imućniji građani i vlastela, postaje jedan od šest gradskih priora i uspostavlja mjere protiv dominacije pape Bonificija VIII kojeg su podržavali Crni. Papa šalje francuskog princa Charlesa od Valiosa u Firencu, koji potom na vlast postavlja Crne. Papine pristaše osuđuju Dantea i izgone ga, da bi nedugo nakon Danteove smrti u Ravenni Firenca pozvala drugog pisca, autora 'Dekamerona' Boccaccia, kako bi predavao o Danteu.