Na današnjem druženju s novinarima povodom otvaranja izložbe, Libovac je govoreći o skulpturama na kojima je prikazana igra, rekao da je želio da se osjeti ta dječija graja, ta cika, to preskakanje konopca, uživanje u krišci lubenice, hula hopu...
Kako kaže, draga mu jer je kao dječija igra, čista i nevina. S obzirom i na to da mu je rad bježanje od stvarnosti, kaže da onda hoće i da uživa u radu.
Ahmed Burić o izložbi Fikreta Libovca, između ostalog, je zapisao da je "Libovac odlučio da se ne trka s vremenom nego da ga osmotri, oslušne, pogleda i u njemu stvori svoj izraz".
I možda baš zbog toga nebježanja od vremena Libovčeve skulpture djevojčica igraju neke zaboravljene igre, a neke su opet "naslonjene" na cigle koje su ostajale nakon rušenja nekih zgrada , zgrada koje su imale svoju historiju i patinu.
Organizator izložbe je Udruženje za afirmaciju kulture i umjetnosti Zvono.