Emotivni govor kćerke Abdulaha Sidrana na komemoraciji: "Imao je sreće u ovom nesretnom životu"

Brojne kolege, porodica i prijatelji prisustvovali su komemoraciji u Narodnom pozorištu, a posebno je emotivan govor bio njegove kćerke Mirande.

"Ja neću reći ništa o književniku, pjesniku, piscu, scenaristi - ja ću reći kakvo je on lice imao kao otac nas troje. Svakog dana nam je pokazivao koliko voli život i učio da volimo život. Budio nas je muzikom - prije svih bi otišao po kifle, postavio bi sto - novine, doručak, a onda bi mijenjali Politiku i Oslobođenje i ispunjavali ukrštene riječi te slušali uglavnom operne arije", kazala je na početku svog obraćanja.

Kazala je kako ih je uvijek učio da su muzika i humor najvažnije što postoji i da bez njih nema života, čak je stvorio i jedan anagram: "Muzika je jak izum".

"Pored toga nas je učio da je važno svako jutro ispočetka biti odlučan i spreman promijeniti svijet", dodala je u nastavku, "Bez obzira što smo se svaki put uvjeravali da je to uzalud", ispričala je.

Potom se s knedlom u grlu osvrnula i na kraj njegovog života: "Dok se gasila njegova čitalačka moć i dok mu je korak sve više podrhtavao - ostalo mu je samo da gleda kako je sam rekao 'da gleda po vascijelu noć u nebo i da ništa ne razumije".