Dževad Kordić: Uvijek je bio prestiž biti dio "Selje", naši članovi su sklopili 400 brakova
Sedamdeset godina je jubilej vrijedan pažnje. Od tada pa do danas kroz "Selju" je prošlo oko 25.000 članova. Direktor Dževad Kordić pričao nam je o osnivanju "Selje", djelovanju u ratnim godinama, ali i o sadašnjim generacijama.
Tri perioda "Selje"
"Seljo" je počeo raditi skromno, davne 1949. godine. Imali su samo tri sekcije: ansambl igara i pjesama, horsku sekciju i prateći orkestar koji je morao ići uz folklor. Članovi su vježbali gdje su stigli, jer nisu imali svoje prostorije.
"To je bilo netom nakon završetka Drugog svjetskog rata. Entuzijazam je bio veliki. Te prve generacije stvorile su 'Selji' dobre temelje. Aco Hotić bio je prvi sekretar, a Nijaz Dizdarević prvi predsjednik. Počeli smo uz 180 članova i tri sekcije. Vremenom se javljala potreba za osnivanjem novih sekcija pa je otvoren i dramski studio", priča nam na početku razgovora direktor "Selje" Dževad Kordić.
Sedamdeset godina postojanja dijeli se na tri perioda. Prvi period je od 1949. do 1970. godine. Iako je ovih poratnih godina vladalo siromaštvo, entuzijazam je bio puno veći.
"Zainteresiranost studentske i srednjoškolske populacije bila je mnogo veća nego što je sada. U tom periodu oni su od ničega stvarali nešto. Nošnje su bile veoma skromne, fond instrumenata također, ali je rezultiralo time da je period od 1970. do 1985. godine bilo zlatno doba 'Selje'. Tada je 'Seljo' imao veoma kvalitetne ansamble. Tih godina puno se putovalo i družilo. Smatram da je sve to bio rezultat jedne dobre organizovanosti i brige države za kulturu i mlade. Društvo je tada bilo u izobilju i uvijek je odvajalo novac za ovakve organizacije", kazao je.
Tih godina je i Kordić postao član "Selje". Kaže nam da tada nije bilo neizvjesnosti na koji način će platiti režijske troškove, na koji će način popuniti fond nošnji, instrumenata, kupiti materijal za likovnu sekciju itd.
Onda je nastupio period od 1992. godine koji je za "Selju" bio veoma turbulentan. To je dobrim dijelom, priča nam Kordić, uzrokovano agresijom na našu zemlju.
"Čak ni ratnih godina nismo prekidali djelovanjem. I tada smo uspjeli da se okupimo i da se kulturom borimo protiv svega toga te na taj način damo otpor agresiji. Veliki dio članova 'Selje' bili su pripadnici Armije RBiH. Nažalost mnogi od njih su poginuli", priča nam Kordić.
Ratnih godina nastupali u podrumima
U toku rata imali su desetine nastupa, a najviše su nastupali ansambl "Prijatelji" i orkestar "Bentbaša". Probe su imali u podrumskim prostorijama, a zbog sigurnosti u njima su održavali i svoje nastupe. Plakate su pisali rukom, a na njihove je nastupe znalo doći i po pedeset ljudi.
Po završetku rata napravljena je prva skupština, gdje su odredili strategiju u kojem pravcu "Seljo" treba ići.
"Trebalo je vremena da animiramo i privolimo omladinu da ponovo dođe ovdje i da se počne baviti nekom od kulturnih aktivnosti. Polako je došlo do obnavljanja sekcija, ali odziv studentske i srednjoškolske populacije bio je manji", kaže nam.
Kordić nam priča kako su zahvaljujući prijateljima "Selje" uspjeli osigurati 350 hiljada maraka za obnovu zgrade koja je za vrijeme rata bila potpuno uništena. Malo po malo ovaj centar stao je na svoje noge. Ono što im je posebno drago, govori nam Kordić, jeste da je u posljednjih dvadesetak godina "Seljo" postao samoodrživ.
"Mi smo sada prepušteni sami sebi. Dovijamo se na sve načine. Imamo dobre voditelje sekcija koji su najbolji u kantonu, ali i državi. I oni sve te izvođačke ansamble drže na visokom nivou. Zahvaljujući njima mi svoje programe možemo plasirati u inozemstvu, ali i u našoj zemlji po dobrim i prihvatljivim cijenama. Mi smo jedina kulturna organizacija ovog tipa koja je samoodrživa u smislu da naš budžet 95 posto punimo našim aktivnostima. Naš opstanak ne zavisi od drugih", objasnio nam je.
Članovi svih uzrasta
Danas "Seljo" ima dvjestotinjak članova svih generacija od 15 godina do onih koji imaju i po 70 godina. Oni su raspoređeni u osam sekcija: Ansambl igara i pjesama (folklor), dva hora (veliki i mješoviti), kamerni hor, orkestar Bentbaša, Akademski orkestar "Seljo", likovni atelje, plesni studio Elenes, Akademsko pozorište, vokalni ansambl Korona i Ansambl Prijatelji.
"U 'Selji' imamo članove svih uzrasta od 15 pa do 70 godina. U ansamblu 'Prijatelji' imamo članove koji su tu od osnivanja. Braco Tvrtković je u njemu od 1957. godine. Čovjek ima 75 godina, ali glas ga dobro služi pa i dalje nastupa", kaže nam.
Dodaje kako problem podmlađivanja članova postoji i u ovom centru, jer mladi nisu zainteresirani za amaterizam, a jedino što im "Seljo" može ponuditi su prijateljstva i jedno ili dva putovanja godišnje van granica BiH. No, naglašava kako su prijateljstva koja nastanu u "Selji" dosta jaka te da se često iz prijateljstava rodi ljubav. "Seljina" evidencija kaže da je oko 400 brakova nastalo upravo iz poznanstava u ovom centru.
"Uvijek je bio prestiž biti član 'Selje'. Svi znaju za nas, od Slovenije do Makedonije. Ovo je jedno kultno mjesto gdje se nikada nije pričalo o politici, mi smo totalno apolitični. Nikome ne pripadamo, ne kajemo se zbog toga i nikada nećemo pripadati. Drago mi je što smo svih ovih godina uspjeli da održimo kvalitet i putujemo. Osvojili smo mnogo nagrada u Engleskoj, Španiji, Francuskoj, Italiji, Turskoj... Bili smo i u SAD-u, četiri puta u Africi, obišli smo zemlje Evrope, a bili smo i u Aziji. I što je veoma bitno - svojim sredstvima", kazao je.
Kordić je želio naglasiti i kako je "Seljo" jedina organizacija ovog tipa u kojoj se ne naplaćuje nikakva članarina. Rekao nam je i da će 1. decembra koncertom u Domu mladih obilježiti 70 godina postojanja.
"Dosta bivših članova 'Selje' iz dijaspore će doći na ovaj koncert. Svi ansambli će učestvovati na koncertu, sa završnom slikom gdje će biti 150 članova na bini. U holu će biti postavljena i likovna izložba", kazao je na kraju našeg razgovora Dževad Kordić.
Ulaz na koncert je besplatan, a u štampi je i monografija o "Selji".
