Dječije novine postale trošak roditeljima i borba bh. izdavača umjesto radost školaraca
Nekada su mališani slobodno vrijeme provodili čitajući priče omiljenih pisaca iz časopisa, rješavajući križaljke i tražilice ili izrezujući fotografije popularnih glumaca, a danas je teško procijeniti koliko su djeca uopće zainteresovana za časopise, čak i kada roditelji izdvoje novac za kupovinu novog primjerka.
Pozitivno iznenađenje je što pojedina djeca u našoj zemlji ipak još čitaju novine, što nam potvrđuje direktor Novinsko-izdavačke kuće Sezam Emir Vučijak, čovjek koji stoji iza časopisa Kolibrić, Palčić i 5 plus. Međutim, dodaje on, broj malih čitalaca dosta je manji nego prije desetak godina.
"U sklopu medijske kulture djeca još imaju zastupljene novine. Naravno, novine su u školama neobavezujuće i sve je stvar slobodnog izbora pa se mnogi radije zabavljaju svojim mobitelima i surfajući po internetu", govori nam Vučijak.
Samo izdavači koji imaju dozvolu nadležnih ministarstava mogu distribuirati svoja izdanja u škole na području Federacije BiH, dok u manjem bh. entitetu nastavničko vijeće na početku školske godine bira časopise koje će ponuditi učenicima. "Sezam" svoja izdanja po cijeni od 2 KM dostavlja u skoro sve škole u FBiH i Distriktu Brčko, dok u RS-u nemaju odobrenje za distribuciju.
"Časopis treba biti primjeren uzrastu učenika i služiti ciljevima i zadacima vaspitanja i obrazovanja. Dječiji časopisi nisu obavezna literatura za učenike i nastavnici ne mogu zadavati učenicima zadatke, niti ih ocjenjivati na osnovu zadatog rada iz dječijih časopisa te se u školi ne može vršiti pritisak na učenike i njihove roditelje kako bi kupovali časopise", kazali su nam iz Ministarstva prosvjete i kulture RS-a.
Provjerili smo šta učenici mogu pronaći na stranicama časopisa kuće "Sezam". Tako prvačiće u Kolibriću uvijek dočeka obilje zanimljivih priloga gdje kroz zabavu mogu ovladavati osnovnim pojmovima kao što su boje, oblici, stvari koje ih okružuju, ili naprosto vježbati ruku dok ne nauče prva slova i počnu pisati.
Palčić je namijenjen uzrastu od drugog do petog razreda osnove škole i on obrađuje jedinice iz prirode i društva, jezika, matematike ili donosi niz zanimljivosti o mališanima i životu iz drugih krajeva. Često bh. pisci za djecu objavljuju svoje radove u Palčiću, a nekada i gostuju u školama na časovima "žive lektire".
Časopis 5 plus namijenjen je starijim osnovcima i tu se izdavači već stavljaju ukoštac s temama poput narkomanije, alkoholizma, pušenja ili opasnosti koje vrebaju na internetu.
"Nedavno smo obrađivali temu zloglasne igrice 'Plavi kit', a često su upravo tekstovi iz časopisa 5 plus podloga za raspravu na časovima odjeljenjske zajednice", dodaje Vučijak.
S obzirom na to da dječiji časopisi prate nastavni plan i program i nastavnici ih koriste prilikom obrade pojedinih tema, govori nam direktorica sarajevske Osnovne škole Isak Samokovlija Nevzeta Doljančić.
"Od prvog razreda susreću se s časopisima primjerenim njihovom uzrastu pa ih u zavisnosti od afiniteta i volje roditelja kupuju i čitaju. Taj izbor isključivo zavisi od djeteta i roditelja, iako smatramo da ovu vrstu medija treba nastaviti njegovati i podržavati u eri modernih tehnologija", kaže Doljančić.
Zanimljivo je i kako sami učenici pišu priloge, fotografišu i šalju svoje materijale redakcijama novina. Tako mnogi dobiju priliku pohvaliti se objavljenim člankom, što im je dodatna motivacija za čitanje novina.
"Omiljene rubrike naših učenika su 'Školski izlog' ili 'Zajedno mi i vi', na čijim stranicama se nađu njihovi literarni radovi, crteži, projekti i slično", prokomentarisala je Doljančić.
Ipak, u svijetu moderne tehnologije nije jednostavno zadržati pažnju učenika na stranicama časopisa, a još teže je stvoriti naviku čitanja. Nastavnici stoga nastoje motivirati učenike pokazujući im kako ni oni nisu prestali čitati nakon završetka studija.
"Vrlo nam je važno da naša djeca ne zanemare čitanje, a naša misija je da ih u svijetu kompjuterizacije, laptopa, tableta i pametnih telefona ipak zadržimo na onim lijepim, trajnim vrijednostima koje se nalaze u knjigama i dječijim časopisima. Čitamo i listamo časopise zajedno, komentiramo ih zajedno, pišemo za njih, šaljemo naše radove i priloge o projektima koji se odvijaju u našoj školi i čiji smo sudionici", pojasnila nam je Doljančić.
Uloga novina u odrastanju djece je neupitna, kao i teška budućnost bh. izdavača koji se bave dječijom štampom. Podrška države za kreiranje printanih sadržaja za djecu je skoro nikakva. Ova oblast, kaže Vučijak, uopće ne zanima nadležna ministarstva, osim u domenu provjere već gotovih projekata i davanja dozvola za plasman časopisa u škole.
"Kad razgovaram s izdavačima iz drugih država, nakon što prelistaju naše novine i vide koji kvalitet imaju i koliko je truda uloženo u njihovu pripremu, često dobivam komentare kako su uvjereni da nas država znatno potpomaže. Nažalost, to nije slučaj. Bilo bi lijepo kad bi, recimo, država finansirala udruženja pisaca za djecu. Također bi bilo lijepo kad bismo dobili podršku za istraživanje nekih tema koje sami nismo u mogućnosti finansirati, a tiču se obrazovanja i odgoja djece. Nažalost, plašim se da u ovoj nestašici novca od toga nema ništa", požalio nam se Vučijak.
S druge strane, nadležni organi su između dvije vatre, roditelja i izdavača, smatra ministar obrazovanja, nauke i sporta u Kantonu Sarajevo Elvir Kazazović.
"Ministarstvo ne može favorizovati neke firme. Roditelji nam postavljaju pitanje zašto im se nameću bilo kakva dodatna izdvajanja sredstava i zahtijevaju da se djeca ne opterećuju dodatnom literaturom. Izdavači opet gledaju sebe i žele imati mogućnost prodati svoje listove. Moram vam priznati da smo mi na strani roditelja", kazao nam je Kazazović.
Pitamo ministra smatra li kako roditelji uopće nisu zainteresirani za kupovinu dječijih časopisa, a on nam odgovara: "Jesu malo, ali ne da masovno djeci kupuju časopise samo kako bi opstala izdavačka djelatnost".
Već godinama mnogi prognoziraju kako će izdavačke kuće nestati, a pogotovo one koje se bave izdavanjem novina za djecu. Vučijak je zadovoljan što se "Sezam" još nekako drži, ali priznaje kako je svaki dan borba za opstanak.
"Uz ovakav odnos države pa i roditelja, kojima je izgleda važnije da djetetu nabave dobar mobitel, a ne i da kontrolišu sadržaje koje koristi, da stekne naviku čitanja i danas-sutra ovlada jezikom i poboljša kulturu izražavanja, mislim da je budućnost izdvača za djecu vrlo upitna. Mi ćemo se truditi da kvalitet sadržaja ne obaramo, a preživljavamo zahvaljujući unutrašnjim uštedama i činjenici da svi radimo mnogo više nego što bi trebalo. Samo tako možemo sastaviti kraj s krajem i svakog mjeseca pripremiti novo izdanje omiljenih dječijih časopisa, što činimo evo već dvadesetak godina", istakao je Vučijak.
Velika prijetnja izdavačima dječije štampe su elektronski mediji koji će sigurno prevladati poljem informacija. Međutim, izdavači smatraju kako elektronske novine nikada neće imati jednaku vrijednost kao tradicionalne.
"Ono što se jednom napiše i odštampa stoji zauvijek, a na elektronskom mediju moguće je brisanje ili izmjena sadržaja. Svaki, pa i najmanji prilog prolazi fazu lektorisanja, a o sadržajima da i ne govorim. Novine namijenjene djeci prolaze kroz posebne filtere pedagoških zavoda i nadležnih ministarstava. Kod elektronskih medija to nije moguće i djeca lako mogu krenuti krivim putem ili naprosto usvojiti informaciju koja nije tačna", naglasio je Vučijak na kraju razgovora za Klix.ba.
Listajući dječije novine nije teško zaključiti kako su prepune pozitivnih, korisnih i obrazovnih informacija koje sigurno puno više doprinose razvoju djece nego sadržaji na internetu. Pozitivna vijest jeste što se izdavačke kuće ne predaju pa će mališani i narednih nekoliko godina moći uživati listajući časopise umjesto društvene mreže.
