Tehnikom montiranja priče u priči, u kojima se prepliću realno i imaginarno, pisac nas dovodi do samog izvora književnog stvaranja. Probijajući granice realnog i imaginarnog, Auster još jednom potvrđuje tezu o relativnosti istine i mnogostrukoj stvarnosti.
Priča započinje tako što glavi lik romana (pisac Sidney Orr) u jednoj šetnji prolazi pored male knjižare i u njoj kupuje plavu svesku. Nakon duge pauze izazvane dugotrajnim oporavkom nakon gotovo smrtonosne bolesti, Sidney Orr dobije neodoljivu želju za pisanjem. Plava sveska postaje sjecištem inspiracije u kojoj rečenice "izgovara glas na kristalnom jeziku snova, noćnih mora, i neobuzdanih misli".
Iz priče se rađa nova priča, iz lika novi lik. Stvarnost se usložnjava, a samim tim i dileme o temeljnim životnim pitanjima. Dobro poznati motiv nestajanja likova i promjene identiteta opet dolaze u prvi plan. A, samoća - tako karakteristična za Austerova djela - afirmira se u koliziji spram ljubavi, odanosti i prijateljstvu.
Naslov "Proročka noć" odaje trenutak bitnih odluka, koje proizašle iz graničnih životnih situacija, postaju mjestom na kojem se prepliće misao o prolaznosti vremena. Granice se vješto pomjeraju, i pisac u romanu biva misteriozno uvučen u svoju priču. Koliko god čovjek upire pogled u budućnost ona i dalje ostaje nepoznata i nerazumljiva. "Kovač svoje sudbine" na kraju postaje žrtvom vlastitih stremljenja.
Naizgled nedorečen, roman "Proročka noć" samo podcrtava istinu da život nije samjerljiva veličina. Život nikada ne može biti isplaniran, samim tim ni objašnjen. Svaka sljedeća odluka samo nas dovodi pred vrata novog iskušenja. U tom vječnom labirintu sa bezbroj lica i naličja, samo nam ljubav i prijateljstvo mogu biti uzdanica.
Na kraju, "Proročka noć" i jeste ljubavni roman, priča o odanosti i prijateljstvu u svijetu i životu kojeg je nemoguće proreći.
Piše: Lejla Kalamujić
