Film govori o Toniju Riffu (Senad Bašić), bivšem rokeru koji je doselio u Sloveniju za vrijeme rata u BiH i oženio svoju obožavateljicu Soniu. On već dvije decenije ne radi i živi oslanjajući se na suprugu koja ih izdržava. Sonia zarađuje za život kao radnica u servisu za telefonski seks, što Tonija nervira i dovodi ga do ljubomornih ispada. Jedan od njenih redovnih klijenata, vlasnik hotela po imenu Max, nudi joj da organizira koncert za bivšu zvijezdu. Nakon dolaska u hotel, šokiran najavom koncerta, Toni se sakriva u sobu koja je nazvana po njemu. Sonia ga moli da nastupi, vjerujući da je koncert jedini izlaz iz njegove depresije. Uz Senada Bašića uloge u filmu su ostvarili i Mojca Funkl, Peter Musevski i Maja Taraniš.
"Ovaj film je posvećen sekundarnim žrtvama rata i tranzicije. S jedne strane imam taj neki bosanski sindrom koji sam pratio kroz glavnog lika, a s druge i posttranzicijsko društvo koje sam pratio kroz druge likove", izjavio je reditelj Mandić.
Mandić je na konferenciji za medije ispričao i anegdotu koja ga je djelimično inspirisala za ovaj film. Ispričao je kako je na Hvaru sreo jednog slikara, kojeg je poznavao od ranije, a koji ga je pozvao na večeru. Dok je posmatrao slike u njegovoj kući, došao je do bijelog platna sa crnim mrljama u koje je bio zaboden kist. Slikar mu je objasnio kako je to njegova posljednja slika.
"Rekao mi je da ju je naslikao 1993. godine, a tada je bila 2008. Prošlo je, znači, 15 godina od kada nije naslikao sliku, a po zanimanju je samo slikar. Pitao sam ga šta je radio i odgovorio mi je kako je radio dekoracije i uređivao kafiće. To me razvalilo. Bio sam spreman na taj sindrom, a kod nas ga ima zaista mnogo. Imam osjećaj da je tih sekundarnih žrtava iz '90-ih puno. Mislim da je teško svakodnevno živjeti sa 200 kg krompira na leđima, tim nekim bremenom prošlosti. I sa tim sam se htio obračunati. Negdje sam čitao da je film nostalgičan, pa sam se i sa tim htio obračunati. Ja sam kroz njega pokušao ustanoviti nostalgiju kao premisu i osloboditi je se barem za sebe", ispričao je Mandić.
"Adria Blues" je za Mandića svojevrstan povratak intenzivnom radu sa glumcima, budući da je u posljednje vrijeme uglavnom radio dokumentarne filmove. Kaže da se nakon dugogodišnjeg rada na dokumentarcima poželio rada sa glumcima.
"Na kastingu sam radio scenu sa Mojcom i desila se neka dobra rezonanca između nas, radili smo veoma zahtjevnu ljubavnu scenu. Ćiro nas je pustio da radimo kako hoćemo i meni je bilo dobro s njom, njoj je bilo dobro sa mnom, ne znam šta bi bilo da Ćiro nije rekao 'stop', nakon toga je došlo i do saradnje. Pročitao sam scenarij, bio je živ i govorio je o vremenu u kojem živimo i ljudima koji su imali neki drugi sistem vrijednosti", rekao je Bašić.
Za lik žene koju tumači Mojca Funkl, Mandić kaže da je apsolutni heroj, jer "valja durat krompiraše". "Ona se udala za rokera, ali nakon dvije-tri godine tu više nije bilo rokera, već igrač Tetrisa, kojeg izdržava", pojasnio je.
Što se tiče rokera čija se muzika pojavljuje u filmu, Mandić je naveo kako mu se javio Adam Subašić, nekadašnji član grupe Kongres, koji im je dao prava za pjesmu "Zarjavele trobente", kojom film završava, i da mu se film veoma svidio.
"Meni je bilo super da film zaključi bosanski bend koji je pjevao na slovenskom jeziku", rekao je Mandić.
Film će se, nakon premijere 4. decembra u kinu Meeting Point, prikazivati u terminu od 18:15 sati.
Đurbuzović: Dogovorili smo se da obradujemo navijače, cilj je izvući Želju iz ove krize
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
