Bosanski seljak, Austrijanac i Ugarin: Znate li da Sarajevo krije jednu od najstarijih banaka u BiH?
Moderna vremena odavno su pokucala na vrata. U njima živimo, njima se prilagođavamo, ona nam pojednostavljuju svakodnevnicu. Sve je to tačno. Ali, opet često se znamo vraćati historiji, slušati o njoj s divljenjem i osjećajem znatiželje za starim vremenima, zamišljajući kako bi to izgledalo da smo se u njima rodili (ili, za starije generacije, da smo u njima ostali).
Iako u užurbanom tempu života Sarajlije to ponekad možda uzimaju i zdravo za gotovo, ako prošetate glavnim gradom BiH, gdje god da se okrenete pronaći ćete djelić njegove bogate prošlosti. Jedan od takvih bisera koji se nastoji očuvati nalazi se među zidinama Privredne banke Sarajevo, jedne od najstarijih banaka u našoj zemlji.
Proglašena nacionalnim spomenikom BiH, sve do danas ostala je autentična, prkoseći narativima modernog života. Posjetili smo je i donosimo njenu priču.
Ova impozantna građevina nalazi se uz obalu Miljacke prekoputa mosta Drvenija. Sagrađena je 1913. godine kao velika filijala Austro-Ugarske banke, a od tada, mijenjala je nazive, ali nikada i svoju namjenu.
Sama lokacija izabrana je jer je bila izuzetno prometna. Međutim, možemo reći da je ova ljepotica, poput prave dame, ostala nenametljiva. Mnogi koji svakodnevno prolaze kraj nje, ni ne slute kakvo bogatstvo ona krije.
Vanjskim koloritom, zgrada koju je projektovao arhitekta Rudolf Tonnies, ne odudara od ostatka okoline, ali nizom pažljivo odabranih detalja primijetiti ćete da njeno glavno pročelje podsjeća na antički hram. Iznad glavnog ulaza dočekati će vas skulpture tri glave - jedna koja karakteriše bosanskog seljaka s turbanom, a druge dvije Austrijanca i Ugarina (Mađara), podsjećajući zajedno na nekada aktuelnu politiku trijalizma. A, to bi bio tek početak.
Dobrodošli u "muzej" za koji vam ne treba ulaznica
"Ovaj objekat je od samih temelja predviđen za banku. I sam po sebi je unikatan, a u njemu je sve autentično i kroz godine apsolutno ništa nije mijenjano. Od pločica i vitraža, do stepeništa i vrata - sve je ostalo isto. Mi to čuvamo i zbog toga smo ponosni", kažu iz Privredna banke Sarajevo.
Vrata stara više od 120 godina bila su ulaz u epohu jednog sasvim drugog Sarajeva. Na jedan poseban i krajnje pitom način, odmah smo uvidjeli da je unutrašnjost ove banke sasvim drugačija od onih koje smo dosad navikli viđati. Hol prekriven autentičnim i savršeno simetričnim pločicama, visoki stropovi, šaroliki prozori i sam spektar boja, detalji su zbog kojih smo stekli dojam kao da smo došli u muzej, a ne finansijsku instituciju.
Ono što je doprinijelo cijelokupnom utisku je i odsustvo šaltera, koje ovdje nećete zateći odmah u prizemlju. Pomno planirajući svaki detalj, austrougari su namjenski pravili i raspored Privredne banke Sarajevo, pazeći iznad svega da ona bude sigurna. Šaltere su smjestili na prvi sprat.
Stepenište uokvireno ogradama od kovanog željeza, čijoj grandioznosti još više doprinose vitražni prozori, vodi vas na druge spratove banke. A u centru svega, najveći dojam na nas je ostavila upravo šalter sala. Prostorija, koja je svojevrsno ogledalo Privredne banke Sarajevo i najbolji primjer kolike su vrijednosti uložene u ovu građevinu.
S detaljima od zlata, drveta i stakla te upečatljivim komadima namještaja koji se savršeno uklapaju u ambijent, cijela šalter sala nalikuje na one koje smo mogli vidjeti samo u filmovima. Glomazni starinski lusteri koji vise sa stropova, preživjeli su desetljeća i ostali sačuvani, pružajući nezaobilazan duh elegancije. Izgled sale, a u skladu sa zakonskim propisima, kroz godine je restauriran, a za njega se pobrinuo čuveni sarajevski arhitekta Amir Vuk Zec.
Na svaki pogled, činilo se, imali smo vidjeti nešto novo, te je bilo jasno da priča o ovoj Banci nema svoj kraj.
Ko su "tri čuvarice" s vrha Privredne banke Sarajevo, koje desetljećima motre na grad?
Kao kruna ljepote i monumentalnosti nekadašnje zgrade Austro-Ugarske banke u Sarajevu, njen sami vrh pripao je skulpturi koja je odraz umjetničkog pravca secesije "Tri gracije", a koja je i sama priča za sebe.
Tri čuvarice i dame čvrstog pogleda, koji je usmjeren na grad - na licu nose ocrtano dostojanstvo i mirnoću, koju prati stidljivi smješak, a već desetljećima nas motre, naslućujući simbolima u svojim rukama samo najljepše želje.
A kakve poruke šalju? Oslanjajući se na uzore iz antičke umjetnosti, autor ovog djela je u ruke žena spustio po jedan predmet sa simboličnim značenjem: Rog izobilja - opća sreća, užitak i bogatstvo. Vijenac spleten od cvijeća - znak vječnog obnavljanja, snage. I, gljivu i grozd - simbol dugovječnosti i plodnosti. Sve tri dame stoje iza kugle - simbola savršenstva, zajedno ukazujući na moć i postojanost zgrade i institucije koja u njoj djeluje, što se vidi i golim okom.
Bilo da ste od onih koji su znali za priču Privredne banke Sarajevo ili od onih koji za nju prvi put čuju, neka ona bude podsjetnik da u Sarajevu, na Drveniji, i danas postoji jedno mjesto koje je ostalo vjerno sebi, ali i nama.
O ovoj arhitentonskoj ljepotici moglo bi se pričati u nedogled, a utiska smo da ni hiljade novih riječi ne bi bile dovoljne da opišu njenu vrijednost. Kucajući u istom ritmu sa Sarajevom, Privredna banka Sarajevo je poput odlomka iz stare knjige o našem gradu, a svaki njen dio je nova stranica s pričom o našoj prošlosti i sadašnjosti, što nas samo može tjerati da ga volimo još više.
