BiH umjetnici na 12. ALMISSA festivalu suvremene umjetnosti u Omišu

lmissa Open Art je festival koji je bitno doprinio modeliranju javnog mnijenja lokalne zajednice u otvorenije društvo zahvaljujući refleksivnom i angažiranom programu u javnom prostoru transformirajući tako jedan tipični turistički orijentiran mediteranski gradić u zajednicu koja je dovoljno otvorena prema savremenoj umjetnosti u javnom prostoru, čak toliko da je kod šire publike uspostavljen određeni sistem referenci koji im omogućuje da stvore jasne kriterije prosudbe kvalitete predstavljenih sadržaja savremene umjetnosti.

"Ovogodišnji festival fokusira se na procesualne umjetničke prakse u kojima se život tretira kao umjetnički materijal koji se izvodi, kreira i oblikuje u umjetničkim procesima, odnosno na umjetnost koja postaje životom, a ne tek prikazom života u obliku umjetničkog proizvoda.

Kritički se osvrćući na potrebe tržišne logike kapitalizma ovakva umjetnost ne proizvodi umjetnička djela nego sam život pretvara u umjetnost, u platno na kojemu svaka ideja, intencija i djelo postaju umjetnički potez, ukazujući na umjetničku praksu kao umjetnost, odnosno umjetnost kao oblik ili proces življenja", kazao je Gildo Bavčević", kazao je kustos 12. Almissa festivala.

Sam format festivala koristi se kao umjetnički medij dok se niz akcija povezuje u jedan umjetnički rad koji se postprodukcijskom obradom dokumentacije transformira u novo umjetničko djelo, koje će biti dio doktorata kustosa 13. Almisse, Gilda Bavčevića.

Autorske umjetničke izvedbe nisu izuzete iz ove mreže, već nastaju u njoj te tako bivaju njome određene ali i za nju određujuće. Fokus festivala usmjeren je prema post-situacionističkoj kritici današnjeg digitalnog društva spektakla, na živuće probleme i fenomene današnjeg društva, istraživanje, te preispitivanje društvenih struktura moći, a koristeći se pritom medijem dokumentacije u vidu planiranja, razvoja i prezentacije umjetničkog projekta.

Režiranjem, te naknadnim post-strukturiranjem dokumentacije izvedbi, festival se kao događaj zaokružuje u širi umjetnički projekt u kojem se izvedbe objedinjuju, ali i unaprijed izvode i za širu publiku koja će ih naknadno imati prilike ponovo doživjeti u drugom mediju.

Dokumentacija se kroz cijeli proces pažljivo režira i bilježi, te potom odabire i prezentira kao proizvod nematerijalne umjetnosti, kritički se osvrćući na potrebe tržišne logike informacijskog kapitalizma. Dokumentacija ovdje nema samo funkciju prezentiranja samih umjetničkih izvedbi, već ona postaje i jedini mogući oblik uvida u kompletan umjetničku proces koja se ne može predstaviti ni na jedan drugi način.

Umjetničke izvedbe se oblikuju u procesu koji se bilježi uz pomoć dokumentacije, koja se potom izlaže u umjetničkom prostoru, odnosno putem umjetničke dokumentacije unutar izlagačkog prostora predstavljaju se kao umjetnički projekt, koji se koristi novim tehnikama dijaloga u prezentaciji tih procesa široj društvenoj zajednici.

Prikazuje se umjetničku proces kao umjetnost, odnosno umjetnost kao oblik ili praksu življenja. U tom smislu ovaj festival postaje jednak životu jer je i sam život proces, koji nema nekakav konačni cilj, nego je samome sebi svrha. Umjetnička dokumentacija ovdje koristi umjetničke medije kako bi uputila na život odnosno na praksu, na sam život umjetnika. Također ukazuje i na umjetnost koja ima intenciju da postane sam život, a ne tek da ga prikazuje i nudi mu se u obliku umjetničkog proizvoda.

Takva umjetnost, smatra Boris Grojs, ostaje nedostupna tradicionalnim umjetnostima, koje su usmjerene na proizvode i rezultate neovisno o njihovoj formi. Umjetnost postaje oblik života, dok umjetničko djelo postaje ne/umjetnost, odnosno samo dokumentacija života. Grojs također ističe kako umjetnost postaje biopolitičkom onda kada koristiti umjetničke medije kako bi kreirala a potom dokumentirala i prezentirala život kao čistu aktivnost.

Festival Almissa 2021. ujedno je, kako je navedeno, završni praktični rad Gilda Bavčevića na doktorskom studiju Novih medija.

Festival tako osigurava određenu nepredvidljivost programa, fluidan programski smjer i identitet, a stvara se platforma za zajednički rad kustosa, umjetnika, istraživača i publike putem novih modaliteta umreženih saradničkih praksi.