Biblioteka MESS izdavač je dvije nove publikacije povodom obilježavanja Dana bijelih traka
Trenutna ruska agresija na Ukrajinu je zasigurno, između ostalog, i posljedica indifirentnosti Evrope prema onome što je dopušteno da se dogodi u Bosni devedesetih, kao i politike koja je kontinuirano tolerisala negiranje genocida i zločina počinjenih u Bosni. Zbog
svega toga je važno bez prestanka podsjećati na posljedice zločinačkih politika, suprostaviti se relativiziranju i nastojanjima da se zločini negiraju jer kada jedan genocid počne da se
zaboravlja drugi počinje.
U okviru ovogodišnjeg obilježavanja Dana bijelih traka Biblioteka MESS će biti izdavač dvije publikacije. U pitanju je drugo izdanje knjige "Čovjek i fotografija", autorice Admire Fazlić, te "Trake", autora Zlatka Topčića.
Obje publikacije za centralnu temu imaju Prijedor.
Knjiga "Čovjek i fotografija" govori o Fikretu Aliću, čovjeku koji je iz Prijedora prisilno odveden i zatvoren u logor Trnopolje, a njegova fotografija, koja je nastala nakon posjete stranih novinara
logoru, objavljena je 1992. godine na naslovnici magazina "Time".
Ta fotografija je svojevrsan simbol agresije izvršene na Bosnu i Hercegovinu.
Ova knjiga je potresno historijsko svjedočanstvo o tom vremenu, ali i glas razuma i nade neophodan za bolju budućnost naše zemlje.
„Kroz logor Trnopolje gdje je snimljena ta fotografija prošlo je preko 23.000 ljudi. Svako od preživjelih ima sličnu priču. Fikretova fotografija simbolizira patnju svih tih ljudi. Upravo priča o toj fotografiji bila je povod za naš prvi susret. Nakon tog razgovora shvatila sam koliko je ta fotografija utjecala na život Fikreta Alića te sam željela zabilježiti priču o tom čovjeku i toj fotografiji", kazala je Admira Fazlić povodom najave drugog izdanja.

Druga publikacija "Trake" scenariste i pisca Zlatka Topčića, bit će objavljena na bosanskom i engleskom jeziku. Autor scenarija za film "Remake" u "Trakama" tematizira užasne zločine počinjene na području Prijedora i kroz svoju priču daje različita viđenja bosanskohercegovačke budućnosti.
Autor Topčić o tome zašto je napisao "Trake", kaže: "Možda se sva monstruoznost fašističke namjere u ratu protiv Bosne najpotpunije vidi u tragediji Prijedora, ne samo kroz progone na etničkoj osnovi, ubistva preko 3000 ljudi, među kojima i 102 poimenično navedene
djece, koncentracione logore Omarska, Keraterm, Manjača... nego i kroz praksu označavanja Bošnjaka i Hrvata bijelim trakama kao simboličkom replikom nacističkog progona Jevreja u Drugom svjetskom ratu...", navodi.
Neke od milion priča za koje nikada nećemo saznati
"'Trake' nisu odgovor na laži i revizionizam - njima pripadaju samo prezir i gađenje civiliziranog svijeta, bila bi to negativna inspiracija koja bi reducirala i sputavala ambicije da kroz pojedinačne sudbine heroja dr. Ese Sadikovića, Slavka Ećimovića i fudbalera prijedorskih klubova, na uzbudljiv i umjetnički uvjerljiv način ispričamo samo nekoliko od milion priča za koje nikada nećemo saznati, a zaslužuju nezaborav. Trake, ove i one: trake fudbalske, kapitenske, za slavu i trake prijedorske, getovske, logorske, za smrt...Trake, da označe ljude među neljudima... pupčane vrpce s kojima se rađamo i bijele trake s kojima umiremo...Trake, trake, trake..", zaključio je Topčić.
Zbog sveukupne društvene situacije, te zbog kontinuiranog otpora memorijalizaciji, smatrali smo bitnim na Dan bijelih traka podržati Prijedormonument.com, projekat grupe volontera koji su imali želju da ostave digitalni trag u počast svojim ubijenim sugrađanima i sugrađankama.
Ovaj monument, koji još u procesu izgradnje, čuva sjećanje na žrtve zločina s područja općine Prijedor.
Na virtuelnoj bijeloj traci prikazana su imena ubijenih ljudi: djece, žena i muškaraca, a svaka osoba ima posebnu profil stranicu na kojoj se nalaze biografski podaci, sve sa ciljem očuvanja uspomene na život te osobe.