Nagradu je pokrenula Viotto Alba, objasnivši da je ona kreirana "da učini vidljivima one koje sijaju, ali ostaju u sjeni".
Ovim priznanjem, koje je uručeno Mihriji i još šest drugih žena, nagrađeno je zalaganje u toku izbjeglištva u Švicarskoj.
Kada je buknuo rat u BiH, Mihrija je već bila u Švicarskoj i posvetila se prihvatanju i pomaganju prognanika koji su bježali pred borbama.
Osim Feković-Kulović nagrade su osvojile Gladys Ambors iz Argentine, Yasemin Cakir iz Turske, Djemaa Charaiti iz Tunisa, Florenta Ferati s Kosova, Sofia Mary Guaraguara iz Bolivije i Catherine Tetteh iz Toga.
Mihrija Feković-Kulović autorica je djela "Živjeti i umirati za Srebrenicu", koje prati sudbinu nekoliko osoba koje izlaze iz tog grada u trenutku kad u njega ulaze srpske snage.
Svi Srebreničani koji su ispričali svoje priče za ovu knjigu danas ne žive u svom gradu i teško da će se vratiti. Dolaze samo svakog 11. jula na masovne dženaze, kada, oni sretniji, pokapaju ostatke članova porodice. Neki od junaka ove knjige izgubili su ih i po 35, a nijednog nisu našli do danas. Oni žive da ih nađu i da svima pričaju priču o onome što se ponoviti ne smije.
Osim ovog djela, Mihrija je napisala i "Manjaču", knjigu koja na dokumentaristički način govori o proteklom ratu. Tu su sabrana svjedočenja jednog broja preživjelih iz logora "Manjača".
Uz svjedoke stravičnih događaja iz logora, koji su i glavni junaci ove knjige, autorica piše i o njihovim čuvarima, dželatima i mučiteljima. Kroz osjećanja glavnih junaka lako je predočiti i porodične traume, tragedije i traume koje su preživjeli u ratu.
