Bh. glumac Issa Osmić: Admir Glamočak me naučio svemu što znam; akademija traži žrtvovanje

Osmić je diplomirao u klasi bh. glumca i profesora Admira Glamočaka te ističe da je rad sa njim bila velika čast i privilegija.

"Imam veliko poštovanje prema njemu, smatram ga predanim profesorom, vrijednim, disciplinovanim, sa bogatim profesionalnim i životnim iskustvom. On je taj koji me je 'odgojio' u glumačkom smislu i naučio me svemu što znam, iz tog razloga sam mu neizmjerno zahvalan. Pored formalnog obrazovanja, Akademija je mnogo utjecala na moj lični rast i napredak, jer glumački posao je takav da traži autorefleksiju i kopanje po nutrini. Kada provodite dvanaest sati sa svojom klasom i profesorima, oni postanu vaša druga porodica. To je vrsta studija koja zahtijeva intenzivan rad, suočavanje sa svojim ograničenjima i probijanje granica, a sve da budemo što bolja verzija sebe. Takav pristup nas izgradi u bolje ljude. Akademija traži žrtvovanje, kompromis, razumijevanje, disciplinu i rad. I tome nas je učio profesor Glamočak", naveo je.

"Rad na seriji 'Komar' je bio velika odgovornost"

Posebno zapažen Osmić je postao kroz ulogu u seriji "Komar" reditelja Timura Makarevića, a prisjećajući se svoje uloge, tvrdi da je to bilo posebno iskustvo za njega.

"Uloga koju tumačim u seriji se zove Ali, on je jedan od putnika u autobusu koji je nestao na prevoju Komar i za kojim se traga. Po naravi je šutljiv i povučen, introvert i skriva se iza telefonskog ili kompjuterskog ekrana. Tehnologija mu je jača strana, na taj način pokušava iskoristiti svoje adute kako bi stupio u kontakt sa ljudima koji bi mogli da ih potencijalno spase. U periodu kada smo snimali seriju 'Komar', reditelj Timur je pored mene, odabrao i nekoliko studenata iz moje klase. U tom periodu smo završili drugu godinu studija, što nam je predstavljalo veliku odgovornost", kazao je Osmić.

On ističe da je prilika za rad na seriji "Komar" nosila ogroman pritisak zbog želje da uspješno i kvalitetno obavi svoj zadatak.

"Snimanje je bilo teško, iscrpljujuće ali također i veliko iskustvo iz kojeg sam mnogo naučio. Podržavam nove ideje, zahvalan sam što sam dio priče 'Komar' jer je nešto potpuno novo na našim prostorima i nadam se da će nadahnuti druge profesionalce na nove kreativne procese i otvoriti vrata budućim projektima", poručio je.

Ovaj mladi glumac je zapaženo lice u teatru, gdje je igrao u predstavama "Tajni dnevnik Adriana Molea", kao i "Ubistvo u Orijent Expressu", a pojasnio je kako je izgledao rad na ovim projektima te koje uloge je tumačio.

"'Tajni dnevnik Adriana Molea' je moja prva profesionalna pozorišna predstava u Pozorištu mladih u Sarajevu i nosi posebno mjesto u mom srcu. Predstava je rađena po istoimenom romanu i tumačio sam ulogu Adriana Molea. Iako to nije knjiga mog vremena, iznenadio sam se koliko sam pronašao sličnosti sa Adrianom, toplo je preporučujem svima koji nisu pročitali knjigu. Predstava govori o odrastanju, tinejdžerskim godinama, nerazumijevanju i neprihvatanju sebe i okoline. To je period koji svi pamtimo po intenzitetu, sve je bilo 'prvi put' i sve je izgledalo kao pitanje života ili smrti. Prva ljubav, prva izdaja, prijateljstvo, promjene fizičkog i psihološkog tipa, generalno neravnoteža između snažnih emocija i kontrole ponašanja. Vraćajući se u taj period u procesu dok sam se pripremao za ulogu Adriana, dosta mi je pomogao da se prisjetim sebe, načina na koji sam percipirao stvari, kao i emocije koje su me obuzimale", naveo je.

Ističe da je shvatio koliko je to važan period za formiranje karaktera i identiteta, kao i da se ništa ne treba podrazumijevati.

"Sada kada smo stariji, skloni smo da trivijaliziramo tinejdžerske probleme, a zapravo smatram da bi trebali pristupiti sa empatijom i razumijevanjem. I sa ovim pristupom se kroz predstavu obraćamo tinejdžerima i šaljemo poruku da to kroz šta prolaze i šta osjećaju je potpuno normalno, da smo i mi stariji to isto prošli, te da se ne trebaju osjećati usamljeno", rekao je ovaj mladi bh. glumac.

"Predstava 'Ubistvo u Orijent Expressu' je forma koja je mnogo slojevita"

Govoreći o predstavi "Ubistvo u Orijent Expressu" on ističe da je to žanrovski i glumački potpuno drugačiji pozorišni zadatak.

"Rad na takvoj predstavi mi je bio zabavan jer se do sada nisam susretao sa krimi-dramom, dok mi je također bilo i zahtjevno. To je forma koja je mnogo slojevita i mnogo smo vremena provodili razgovarajući o karakterima pojedinačno i međusobnim odnosima likova. Svaki glumac u ansamblu gradi lik koji nosi tajnu, što zahtijeva visoku koncentraciju i suzdržanost kako se ključni dokazi ne bi prerano otkrili. Moja uloga je Hector Macqueen, on je amerikanac i asistent Samuela Rachetta koji za njega obavlja razne poslove. Ukrcali su se na voz Orijent Express u kojem se jedne noći dogodilo ubistvo. Pored ostalih putnika, u vozu se nalazi i slavni detektiv Poirot koji preuzima slučaj u svoje ruke. Ono što je veoma važno jeste pitanje koje ova priča postavlja: Kada vlast zakaže, da li pravda može biti zadovoljena kada pojedinac preuzme stvar u svoje ruke? Mislim da je za naše prostore ovo vrlo aktuelna tema, a rekao bih da se redovno vraćamo ovom pitanju u želji za 'pravdom'. Nisam siguran šta je 'pravi' odgovor, ali svjedočimo da sistem kod nas često zakaže", navodi Osmić.

"Ogromna je privilegija biti dio mjuzikla 'Sarajevo moje drago"

Osim ovih predstava, on je ostvario ulogu u mjuziklu "Sarajevo moje drago" na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu, a pojasnio je kako je tekao proces rada na ovoj predstavi.

"Kao i svaki žanr i muzički teatar ima svoja pravila, žanr koji ne poznaje granice, spaja nespojivo. Raditi u isto vrijeme sa redateljem Dinom Mustafićem, našim kantautorom Zlatanom Fazlićem Fazlom, pod dirgentskom palicom maestra Ranka Rihtmana i sa talentovanim iskusnim glumcima, plesačima, baletanima, filharmonijom, ogromna je čast i privilegija biti dio ove sarajevske priče. Uživam igrati ovu predstavu i uvijek joj se radujem. Publika je i razlog zašto se bavimo ovim poslom, oni nam daju podršku svojim prisustvom, reakcijama, a ponekad dobijem priliku da mi se neko lično obrati poslije predstave. Svaki pozitivni i negativni komentar je dobrodošao, jer na taj način napredujem da mi naredno igranje bude bolje od prethodnog", rekao je.

"Emocija kojom nas publika nagradi za dobar posao je neprocjenjiva"

Također, osim ovih projekata, Osmić ističe da lijepo sjećanje ima na ispitnu predstavu na Akademiji pod nazivom "Dragi tata", koju su igrali na kraju druge godine.

"S tom predstavom smo imali priliku da putujemo i po drugim državama i gradovima, kada se sjetim te predstave, sjetim se mnogih ljudi koje sam tokom ovih putovanja upoznao a koje ne bih da nije bilo te predstave. To je ljepota našeg posla, poznanstva koja steknemo, znanje koje razmijenimo sa drugom osobom, emociju s kojom nas publika nagradi ako napravimo dobar posao, to je neprocjenjivo. I to mi budi želju da više radim, da napredujem i da to dijelim sa drugim ljudima bez kojih ovo ne bih mogao raditi, jer ovo je timski rad", poručuje.

"Pozorište je laboratorija glumačkog zanata"

Kada je riječ o razlikama rada na setu filmova i serija u odnosu na rad na predstava, Osmić ističe da su to različiti mediji, gdje su i zakonitosti igre drugačije.

"Uvijek volim reći da pozorište posjeduje nešto što film ne posjeduje i obrnuto. Film je kao medij mnogo popularniji, fleksibilniji, ali on je samo momenat. Zabilježeni momenat koji se više ne može vratiti. Dok se pozorištu uvijek možemo vraćati, predstava je živa materija, koja bi trebala da napreduje, mi nastojimo da svako igranje bude bolje od prethodnog. Mnogo je intimnije jer je uživo, a nijedno igranje nije isto kao prethodno, ne može biti. Pozorište predstavlja laboratoriju glumačkog zanata i ostaje primarni prostor za razvoj. Za razliku od filma, pozorište nudi više vremena za istraživanje lika, teksta, fizičkog pokreta, što je ključno za mladog glumca da izgradi glumačku kondiciju. S druge strane, serije i filmovi zahtijevaju drugačiji set vještina. Kamera traži mikroekspresiju i unutrašnju emociju. Također, sve se svodi na stvar preference, neko više voli pozorište, dok drugi film, tu ne postoji pogrešan odgovor. Dokle god postoji interakcija sa publikom, da li na kino platnu, sceni, pa čak i na ulici, mi smo postigli svoj cilj", naveo je.

"Volio bih igrati sa svojim profesorom Admirom Glamočakom"

Iako nema mnogo posebnih želja s kim bi želio sarađivati u budućnosti, Osmić ističe da je otvoren da radi sa svima koji žele raditi s njim.

"Možda jedinu želju koju imam je da sa svojim profesorom Glamočakom igram, nadam se da će se to ostvariti jednoga dana, da li to bilo na sceni ili ispred kamere, opcije su otvorene za sve", kazao je.

Također kaže da se kroz svoj rad uvijek trudi biti aktivan, a otkrio je i planove za naredni period.

"Priroda našeg posla je nekada zasnovana i na čekanju, jer nije sve u našim rukama, svaka predstava, film ili bilo koji drugi medij mora proći kroz dugi proces kako bi došao do onog finalnog, a to zahtijeva dosta strpljenja. Trenutno, igram predstave na repertoarima Narodnog pozorišta i Pozorišta mladih. Mjuzikl 'Be More Chill', krimi drama 'Ubistvo u Orijent Expressu', mjuzikl 'Sarajevo moje drago'. Vidjet ćemo šta budućnost nosi, do tada, očekujem vas u pozorištu u što većem broju", kazao je na kraju razgovora za Klix.ba.