Bh. glumac Boris Ler: "Normalizirali smo ratove, stradanje, patnju, glad i genocid"

Predstava se bavi maskulinitetom čija je glavna odlika nasilje. Ono je prisutno u svakom društvu, uključujući društvo u Bosni i Hercegovini. Na pitanje smatra li da je ono jedan od ključnih razloga koji koče napredak, Boris Ler odgovara:

"Predstava se bavi, između ostalog, i nasiljem, njegovim porijeklom, uzrokom i posljedicom, kako na pojedinca, tako na društvo. Mi smo odrasli i, nažalost, živimo u vrlo nasilnom svijetu. Ratove, stradanje, patnju, glad, genocid smo normalizirali, još jedna od vijesti na portalima, Facebooku i ostalom. Tužno vrijeme živimo. Nasilje ne pripada samo muškarcima, ali su muškarci rođenjem predodređeni da se bore, idu u rat ako zatreba pa i da poginu. Sigurno da nasilje u velikoj mjeri koči napredak svakog društva. Dok god je nasilje jedini kanal komunikacije, nigdje mi ne mrdamo ni kao društvo ni kao pojedinci".

Govoreći o tome na koji način je kroz lik istraživao obrasce hegemonijskog maskuliniteta i emocionalnu represiju, naveo je da se od rođenja muška djeca uče da je loše pokazati slabost i da slabost otvara onome drugom prostor da te povrijedi.

"Suze su slabost, nikako snaga. Razumijevanje je slabost, nikako zdrava komunikacija. Impulsivno, agresivno reagovati je jezik koji se razumije. Mi smo kroz proces rada na predstavi pokušavali pronaći prostore 'Mekoće', prostore koji su daleko od onoga kako smo odgojeni i naučeni. Svijet 'Mekoće' nije svijet operisan od nasilja, već svijet u kojem se malo drugačije komunicira, gdje ima više razumijevanja, gdje se izbroji do deset pa reaguje ako je i dalje reakcija nužna, svijet u kojem je briga, empatija primarna. Svijet u kojem živimo nije bez emocije, ali nažalost, emocija polako gubi svoj značaj, jer je prestala biti pokretač. Svi mi imamo 'Mekoću' negdje duboko u sebi zakopanu, baš bi bilo lijepo kad bismo si dozvolili da je iskopamo", kazao je.

Kroz ovakav proces, mnogo su naučili i o vlastitim iskustvima

U procesu rada koji je zasnovan na improvizaciji i kolektivnom istraživanju, zanimalo nas je koliko su njegova lična iskustva utjecala na konačnu glumačku izvedbu.

"Mnogo. U svakom procesu, pogotovo pozorišnom, lično iskustvo, bar za mene, je uvijek polazna tačka. Pogotovo u ovakvom procesu, u kojem se kreće od nule, lično iskustvo je sve što imate i na šta se možete osloniti. Također, kroz ovakvu vrstu procesa jako često se desi da shvatimo da smo svoja lična iskustva ponekad i loše shvatili, doživjeli, ako ne nužno loše, bar do spoznaje da je moglo drugačije", ispričao je.

Rediteljica Selma Spahić važi za jednu od najviše društveno angažovanih umjetnica našim prostorima koja kroz svoja djela i predstave često progovara o tabu temama. Razgovarali smo o tome da li se zbog toga svaki put iznova odlučuje na saradnju s njom.

"O Selminom radu i doprinosu našoj umjetnosti, našem društvu mogao bih satima govoriti baš zbog toga, nikada se ne odlučujem na rad s njom, već objeručke, s velikom radošću prihvatam svaki poziv za učešće u njenim predstavama. Selma i ja se poznajemo još od studentskih dana i mnogo smo procesa prošli skupa, što na sceni, tako i van nje. Selma je jedna od onih rediteljica/reditelja koja prvenstveno sebe, a onda i sve uključene u proces baca u nepoznato, dopušta vam da istražujete i obezbijedi vam vrijeme za isto. Rijetko je to, pogotovo danas u vremenu u kojem je život brži od nas samih. Selma jako osjeća svijet u kojem živi i sve to što vidi, osjeća, proicira na sceni, bilo da radi klasiku, autorski projekt, savremenu dramu, uvijek u njenim predstavama trenutno stanje svijeta se reflektuje", poručio je.

Dalje je naveo kako je za glumce neprocjenjivo važno raditi s nekim ko će ih izbijati iz vlastitog komfora, provocirati da konstantno istražuju, kopaju po sebi, ne vade iz ladica, kako se to kod nas popularno kaže i slušaju druge.

"Upravo sve to Selma radi. Na tako lijep, sofisticiran, nježan način vas vodi i zajedno s vama magiju pozorišnu proizvodi. Nikada nisam gledao niti bio dio Selmine predstave koja liči na neku od prije. Mislim da to puno govori o Selminoj svestranosti i širini", rekao je.

U predstavi "Mekoća" glume i Alban Ukaj, Kemal Rizvanović i Josip Stapić. Nastala je u koprodukciji INK Pula i SARTR-a. Pored Selme Spahić, autorski tim čine i dramaturginja Emina Omerović, koreografkinja Ana Kreitmeyer, scenografkinja Paola Lugarić Benzia, kostimografkinja Manuela Paladin Šabanović i kompozitor Draško Adžić. Ulaznice možete nabaviti na karter.ba te na blagajni SARTR-a.

O nadolazećim projektima i zanemarenosti bosanskohercegovačke kinematografije

Nedavno je objavljeno da je ostvario ulogu u seriji "Ježevi u magli" koju režiraju Nermin Hamzagić i Danis Tanović. Ova serija donosi priču o tri najbolje prijateljice koje se suočavaju s nizom problema, uključujući sumnjive finansije, nasilne partnere i neočekivani susret s kriminalnim podzemljem. Već od same najave, "Ježevi u magli" izazvali su veliko interesovanje publike.

"To je snimanje kojem se jako radujem, dugo se taj projekt kuhao. Za nas sve uključene u seriju, posebna je radost što smo došli do momenta da će se serija snimati. Tačno kada, ne znam, nadam se ubrzo. Kažem radost, jer smo u projekat ušli iz čiste ljubavi jednih prema drugima i želje da radimo skupa. Tako smo se nalazili, razgovarali, razmišljali o temama koje bi mogle biti potencijal za rad i mic po mic smo nadošli na okvir ovoga što su na kraju Džana Pinjo i Ermin Bravo napisali kao finalni autori serije. Serija je brza, uzbudljiva, onako svoja, mislim da će, bar se nadam, publika uživati gledajući. Ja znam da mi hoćemo snimajući", naveo je.

Snimanje filma "Quo Vadis Aida? - Dio koji nedostaje" Jasmile Žbanić se velikim dijelom oslanja na donacije građana. Smatra li da je ovo porazno s obzirom na prethodni uspjeh koji je ostvario prvi dio ovog filma? Ko je krivac?

"Naravno da je porazno i jako tužno kakav je odnos spram filma i Jasmile, koja je našu zemlju, kulturni potencijal naše zemlje, podigla na najviši nivo, a i sam film koji priča važnu priču za generacije koje dolaze, kao dokument. I umjesto da joj se obezbijede uslovi za stvaranje bez kompromisa, Jasmila i njen tim nailaze na poteškoće gdje god se okrenu. Kako je moguće da stranci, strane fondacije i distributeri prepoznaju važnost ovakvog projekta, a mi ne? Ja ne mogu čudom da se načudim. Puno je tu krivaca sa svih strana, ali u finalu, glavni krivac je sistem koji je nakaradan, koji je instruiran političkim poenima i sitnim, primitivnim igricama. Jasmila je još jednom pokazala da je jača od svega toga i hrabrija nego što će oni ikad biti. Koliko god da je tužno da se novac skuplja na ovaj način, ipak sam sretan da je narod prepoznao važnost i svako na svoj način koliko je mogao pomogao", odgovorio je.

U posljednjih nekoliko godina učestvovao je u iznimno uspješnim serijama "Kotlina" i "Znam kako dišeš". Pitali smo ga vjeruje li da su odgovorni svjesni toga koliko je gašenje BHContentLaba nanijelo štetu domaćoj kinematografiji i vidi li izlaz iz ovog problema.

"Lijepo je to bilo vrijeme za moju branšu. Puno ljudi je radilo, puno ljudi koji prije toga nisu imali šansu za rad, zbog siromašne produkcije i zbog nakaradnog sistema. Puno mladih sa svih strana je dobilo šansu, mi koji godinama čekamo dobre, interesantne likove smo napokon to i dobili. Radost je bila iskreno velika. Svi su bili sa sjajem u očima, a onda izbori i potop, vratili se u mračno doba. Nemojte me pogrešno razumjeti, ja sam beskrajno zahvalan i sretan što sam imao šansu biti dijelom tako divnih serija. Utoliko je moja tuga veća što toga više nema. I te serije nisu dobro prošle samo lokalno, već i regionalno smo se smjestili u sam vrh TV produkcije. Mene i dan danas pitaju hoće li biti nastavka obje serije, ljudima se jako dopalo šta smo napravili. Ne vidim izlaz, ali gajim nadu da će se pojaviti neko ko će prepoznati važnost toga što se radilo i dati zeleno svjetlo da se nastavi tamo gdje je neslavno stalo", zaključio je Boris Ler na kraju razgovora za Klix.ba.