Bh. balerina Albina Huskić: Publika prvo primijeti izgleda li neko dobro ili ne pa onda kako igrate

"Krcko Oraščić" kompozitora Petra Iljiča Čajkovskog je 2017. nakon 44 godine izveden na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Albina Huskić od tada novogodišnje praznike provodi na sceni izvodeći poznate pokrete. Ovog decembra bit će odigran 19., 20., 23. i 24. decembra, a ona se za Klix.ba prisjetila prvog igranja te govorila svojoj profesiji, uslovima i odricanjima koje on zahtijeva.

"Premijera je bila, ako se ne varam, u novembru 2017. godine. Ja sam tad bila zaposlenica neke tri - četiri godine i u tom momentu kad se radila premijera dobila da igram sve ansambl uloge. Bila sam druga podjela za arapsku igru i Albina tad i Albina koja danas igra 'Krcka' su potpuno dvije različite osobe i u igračkom, profesionalnom i privatnom. Mislim da je to povezano - to kako mi rastemo, sazrijevamo kao ljudi, itekako se vidi na sceni", kaže na početku razgovora Huskić.

O važnosti "Krcka Oraščića" u svijetu i na našim prostorima

Kaže da nakon osam godina igra iste uloge koje je igrala i tada.

"Samo što ih igram na drugačiji, nadam se, bolji način. Ja osjetim da je bolje. Uvijek je jako specifična atmosfera i u pozorištu i u ansamblu kad se sprema 'Krcko'. Nekako njega uvijek znate da radite samo u novembru ili decembru. To je, prije svega, jako teška predstava. Svi članovi ansambla su uposleni - i najmlađi i najstariji koji više ni ne igraju. Ta predstava i proces priprema je jako težak. Mi igramo samo četiri 'Krcka', što je prvi put da igramo blok od četiri. Već mjesec dana je 'Krcko' rasprodan i to je tako svugdje u svijetu", priča nam dalje.

Uzevši u obzir da je "Krcko Oraščić" jedan od najpopularnijih baleta u svijetu te da u svjetskim metropolama, ali i nama susjednim gradovima poput Zagreba i Beograda, igra više desetina puta pri kraju godine.

"To je jedna manija koja traje i trajat će. Divno je da klasični balet ima takvu ulogu i poziciju. Danas biste možda rekli živimo u 2025. godini, šta će nama klasični balet, ali on će uvijek da živi. Klasika ima svoje mjesto", navodi. Osvrnuvši se na svoj rad i napredak Albina Huskić govori:

"Solo sam prvi put igrala 2018. godine i sad sam odradila probu za isti taj solo i već danima razmišljam da sam ja totalno drugačiji igrač u načinu kako pristupam ulozi. Naučite da se nosite s tremom vremenom, ali i dalje imate osjećaj odgovornosti. Ja ga i dalje imam. Jedanaest godina sam formalno u ansamblu, ali sam sve četiri godine svoje srednje škole igrala u Narodnom pozorištu. Prije nego sam formalno dobila posao, bila sam u ansamblu".

Govoreći o tome koliko baletne predstave zahtijevaju vremena i koliko su opsežne pripreme, pojašnjava da sve ovisi o vrsti predstave.

"Sve zavisi od toga kakva predstava se radi, je li klasika ili savremeno, nešto novo ili nešto što je već uhodano. Za 'Krcka' već dvije sedmice imamo probe i imamo još dvije sedmice aktivnih proba. Nama se znalo desiti da u jednom danu radimo tri različite predstave", kazala je.

"Baletom se ne može baviti svako"

Na pitanje koliko balet zahtijeva odricanja, Albina Huskić ističe:

"Ovim se ne može baviti svako, u kontekstu toga da se vi morate pomiriti s tim da vaš život još od malih nogu nije kao život ljudi koji rade u kancelariji od osam do 16 sati. I moj život je podređen mom poslu u pozorištu. To možda ljudima zvuči čudno, ali to je tako".

Komentarišući stigmu oko izgleda balerina, ishrane i pravila kojih se mora pridržavati, kaže da scena ne trpi.

"Ja sam neko ko vodi računa o ishrani, jer moram da vodim računa o tome. Shvatila sam koliko ishrana može meni pomoći kao igraču. Opet, za temu ishrane balerina veže se jaka stigma. Na zapadu se to polako počinje razbijati, ali i dalje imate djevojke koje obolijevaju od raznih poremećaja, ali muškaraca. Što se toga tiče, to jeste prisutno, scena ne trpi. Mislim da na sceni čak više vide naše mane nego vrline. Morate znati kakvi ćete izaći. Publika će prvo primijetiti da li neko dobro izgleda ili ne pa zatim kako igrate. To je nešto s čime se mi nosimo cijeli život i karijeru i uvijek smo nezadovoljni", priča nam.

Kroz karijeru je igrala i u klasičnim i savremenim baletima, a kaže da je isprva bila ubijeđena da joj savremeni ne ide.

"Međutim, onda se ispostavilo da ja to mogu jako dobro da radim. Svoj prvi solo sam dobila od Edwarda Cluga, svjetski priznatog koreografa. Tako da imamo njegovo djelo u arhivi. Nažalost ga ne igramo. Onda su se desili neki divni baleti poput "Romea i Julije" u kojima ja stvarno uživam da igram", navodi.

Dalje ističe da je klasika je bitna, a da savremeni balet treba igrati zbog vremena u kojem živimo i mladih koji dolaze da gledaju predstavu.

"Teško ko ima vremena sjediti tri sata i gledati klasični balet. Savremeni baleti nekako uvijek kraće traju, a i sarajevska publika ih voli, posebno u posljednje vrijeme. Ljudima koji prvi put dolaze da gledaju balet preporučujem takve predstave, poput 'Carmen'", kazala je.

"Oduvijek sam znala da moram da igram"

Ona je već 11 godina na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, ne računajući predstave u kojima je igrala kroz srednju školu, a kaže kako je ovaj poziv odabrao nju.

"Ja sam oduvijek znala da moram da igram. Moja prva sjećanja su sjećanja mene kako u vrtiću plešem. To je u mene usađeno. Iz ove perspektive, i da se desi neko čudo da više ne igram, mislim da bih bila OK s tim. To je moguće samo ako imate život izvan pozorišta i druge zanimacije", navodi.

Ističe koliko je važno da ima život i pored bavljenja baletom.

"Mislim da je pogrešno da vam je fokus samo na baletu. Kad sam prestala da to radim, kad sam odlučila da proširim svoje vidike, meni je lakše postalo da se nosim sa svim nedaćama i problemima koji se dešavaju", ispričala je.

Smatra da ljudi koji se bave nekom vrstom umjetnosti trebaju imati otvorenije vidike.

"Naprimjer, kod nas su povrede jako česte. Nikad ne znate šta se može desiti iako je medicina toliko uznapredovala. Važno je imati drugu opciju, jer ako je nemate onda ste poprilično zaglavili u sistemu", kazala je.

Iz spomenutog razloga, kaže kako paralelno već četiri godine kao pilates instruktor, a odnedavno je i studentica poslovne psihologije.

"Nekako sam svjesna da će moja karijera završiti u prosjeku za nekih 15 godina", navodi.

Također je rekla da ovaj posao dolazi i s brojnim izazovima te da za razliku od kolega iz drugih zemalja nemaju beneficirani radni staž te su nakon završetka karijere prepušteni sami sebi.

"Ja imam sreću da sam na ugovoru na neodređeno. Mi nemamo riješen beneficirani radni staž, tako da, vi dok možete da igrate kvalitetno, vi igrate kvalitetno. Koliko dugo, to zavisi od vašeg načina života i odnosa prema poslu. Kad osjetim da je vrijeme, mislim da ću reći: 'Hvala, doviđenja'. Mi smo, nažalost, u jako teškoj situaciji, posebno honorarci kojima kasne isplate. To je problem svih institucija. Mladi ljudi su poprilično ostavljeni da 'vise' i čekaju", pojašnjava.

Bez obzira na sve izazove, kaže da nije požalila te da je uvijek osjećala i znala da je balet njen put. Za kraj je dala prijedlog za one koji nikad nisu pogledali baletnu predstavu.

"Mislim da bi ljudima koji nikad nisu bili na baletu bili iznenađeni onim što vide. Jako je zanimljivo to što mi nikako ne koristimo govor. Voljela bih da ljudi dođu otvorenog uma i da ne misle da je balet 'Znaš li ti napraviti špagu?'. Balet je mnogo više od svega toga", zaključuje.