Bećir Burić, umjetnik koji je napravio službeni suvenir Grada Mostara: Ključ za budućnost
Bećir Burić, u mostarskoj raji poznat kao Bura, dijete je Donje Mahale, medicinski tehničar po školi i primarnom zanimanju, umjetnik po životnom stavu, cijeli rat u Starom Gradu i na mostu, kasnije u ateljeu i bolnici.
Svoj umjetnički nerv ranije je izražavao kroz crtež, akvarel ili ulje na platnu, da bi se kasnije otisnuo i u vode primijenjene umjetnosti. Nekad je imao atelje u srcu Starog Grada, da bi se u zadnje vrijeme povukao na periferiju grada, napravio u hladu voćnjaka u Gnojnicama livnicu i bacio se na posao.
"Moj rođak Halid Gerin bio je vrhunski livac, a i on je kao i ja kasnije, dosta se oslonio na istraživanja izumrle civilizacije Daorsona, koji su više Stoca na Ošanjićima trajali pet hiljada godina, a nestali 150 godina prije naše ere. Oni su ovako radili, ljevali predmete u zemlji, proizvodili uz pomoć vatre, uz četiri mitska elementa, a ja sam im još dodao čekić", pojašnjava nam Bećir Burić u šali način kako je došao do ideje, praktično ljubav od najranijih dana.
Ako su oni to mogli prije pet hiljada godina na ovakav način lijevati vlastiti novac, mogao je i naš umjetnik obnoviti zanat predaka.
"Sve je ovo dosta jednostavno, na jednoj strani grijemo posebnu leguru cinka, a na drugoj od mješavine dvije vrste pijeska i uzorka napravimo kaulp za budući suvenir. Drevni način proizvodnje suvenira, potpuni ručni rad, apsolutno ograničava broj proizvedenih komada, ali im podiže umjetničku i svaku drugu vrijednost", priča nam Bura, objašnjavajući da ovo nikad ne bi trebao postati suvenir koji bi se proizvodio na štanc mašini.
Svaki ključ na kraju bude drugačiji, poseban i unikatan, a njegov autor preplaćen je na osvajanje nagrada za službeni gradski suvenir. Dosta ranije je isto za jedan drugačiji, veći ključ sa manje ukrasa uzeo prvu nagradu, ali gradska administracija nikad do kraja nije pokrenula kapitaliziranje te ideje.
"Ključ meni ima savršenu simboliku, on je kod za rješenje naših zagonetki i problema, a ovaj u na svom vrhu ima Stari most. Ovdje su još grozd grožđa, šipci, smokve, dvije maslinove grančice te privjesak na kojem je vijenac duhana sa natpisom Mostar", govori nam o simbolici Burić.
Proces je jednostavan, ali zahtjeva maksimalnu koncetraciju, mala nepažnja upropasti cijeli suvenir. Burić je još uvijek u pregovorima sa gradskim vlastima oko prava na suvenir, ne želi da to postane nešto jeftino, već da suvenir ima ozbiljnu dozu vrijednosti i umjetnosti, bez proizvodnje u velikim količinama.
"Tek poslije lijevanja i hlađenja ide kidanje, brušenje, farbanje i desetak finih radnji da ovaj komad metala postane finalni proizvod, još je to sahatak posla najmanje, a kutija je isto ručni rad i zahtjeva više glavobolje nego sam ključ", iskreno priznaje Burić.
Radi dosta na motivima stećaka, antičkog nakita, replike starih bosanskih novčića, replike novčića cijelog Balkana te mnoštvo sličnih motiva.
Izrada nagrađenog ključa na način na koji su to radile i drevne civilizacije u idilličnom okruženju ateljea i ljevaonice u Burićevom voćnjaku u Gnojnicama, atrakcija je sama po sebi. Iako je prijetila kiša u sparno već skoro ljetno predvečerje, Bura nam je demonstrirao proces izrade ključa, suvenira na ponos gradu Mostaru. U riječima ovog mirnog čovjeka čujete priče nekih starih generacija, rukama demonstrira zaboravljene zanate, a svjedoči ljudske vrijednosti koje nemaju popusta.
