Intervju
0

Amira Medunjanin: 'Sevdah je na svjetskoj sceni'

Sarajevo-x.com
Amira Medunjanin svrstava se u novu generaciju izvođača tradicionalne bosanske sevdalinke koja je kroz nove aranžmane posljednjih godina izuzetno popularizirana u Bosni i Hercegovini. Njen album "Rosa" muzičko je djelo koje je prihvaćeno kako na domaćoj sceni, tako i zapadnim zemljama gdje je riječ "sevdah" danas vrlo dobro poznata.

Razgovarao: Asim Bešlija

Prošlo je već tri godine od objavljivanja vašeg albuma "Rosa" pod oznakom Snail Recordsa iz Holandije. To je sasvim dovoljno vremena da nam kažete kakva je njegova sudbina ili kako su vaše interpretacije sevdalinke prihvaćene u BiH i van nje?

Album "Rosa" je, na moje veliko zadovoljstvo, jako dobro prihvaćen i mislim da je uspio prenijeti poruku koju smo muzičari koji su učestvovali u projektu i ja utkali kroz izvedbu pjesama. Posebno mi je drago da je sevdah dobio svoje zasluženo mjesto na svjetskoj muzičkoj sceni.

Vi pripadate tom jednom novom valu muzičara koji uz novu interpretaciju i nove aranžmane, da kažem, udahnjuje novi život sevdalinki koja polako pada u zaborav. Koliko su, zapravo, ove činjenice pomogle da se sevdalinka "oživi" i nanovo predstavi novoj mladoj publici, ali i osvježi onoj starijoj?

Svaka nova interpretacija sevdalinke produžava i obogaćuje njen život. Ukoliko postoji nova generacija izvođača, moguće je da će postojati i nova generacija slušalaca. U svom radu pokušavam da sa svojim saradnicima obogatim repertoar sevdaha stvarajući nove aranžmane i pokušavajući da ne samo ponudim vlastitu interpretaciju nego i da pjesme predstavim na nov način, u isto vrijeme čuvajući njihovu ljepotu.

Taj čitav put koji ste prošli pri izradi ovog albuma bio je mukotrpan, uz finansijske i sve druge probleme, ali ste ipak istrajali. Šta vas je tjeralo da ipak u BiH snimate album, iako ste možda mogli to mnogo lakše obaviti negdje na Zapadu?

Svako stvaranje ima, vjerujem, svoj neki zacrtani put, i vrlo često je u današnje vrijeme jako težak. I jeste zaista bilo skoro nemoguće prevazići sve barijere i riješiti silne probleme na koje sam nailazila ali jednostavno nisam mogla, a ni htjela posustati. "Rosa" je morala nastati u BiH, u Mostaru.

Svako, na neki način, ima svoj vlastiti doživljaj sevdalinke i uživanja u njoj, i sevdalinka je nešto što je kao vrijednost naše tradicije prepoznata i u inozemstvu. Ali, recite nam, šta je to vas opredjelilo da prigrlite sevdalinku i uložite toliko energije, iako znate da je agresivni turbofolk, naprimjer, pobijedio u ovoj zemlji?

Svako ima svoj put i svi smo svojim bićem predodređeni da budemo ovo ili ono. Isto tako važni su izbori koje činimo u životu. U svijetu umjetnosti postoji neka vrste sudbine ukoliko ste spremni da idete svojim putem i, da tako kažem, putujete na svoj način. Ne mislim da je kako kažete "agresivni turbofolk" pobijedio, mislim da bitka još uvijek traje. Sve što radim u muzici je pokušaj da dam svoj umjetnički doprinos da pobijedi prava strana i prava stvar.

Koliko se danas uopšte isplati njegovati tradiciju, posebno na način na koji to vi radite, koliko zbog one materijalne dimenzije i egzistencije, toliko i zbog kulture kao takve? Kakvo je vaše iskustvo?

Da li se nešto isplati ili ne, nije zahvalno procjenjivati, ukoliko govorimo o umjetnosti. Novac obično nije pravo mjerilo kvalitete. Istorija je puna primjera gdje se mnogim umjetnicima nije nimalo isplatilo biti slikar, kompozitor, pisac itd. Ipak to nije umanjilo umjetničku vrijednost njihovih djela, niti obeshrabrilo da nastave sa stvaranjem.

Vi ste ostvarili dobre veze u više evropskih zemalja, uključujući Holandiju, Englesku, Hrvatsku. Nastupali ste tamo. Kako je sevdalinka prihvaćena u ovim zemljama i uopšte možete li govoriti o svome uspjehu na ovim zahtjevnim tržištima?

Iskreno se nadam da ću o uspjehu moći govoriti u budućnosti. Za sada još uvijek radim na projektima koji će eventualno biti uspješni. Pri tome nastojim izbjeći kompromise koji će biti na štetu muzike koju interpretiram.

Koliko vam je pomogla saradnja sa grupom Mostar Sevdah Reunion i u kojoj su mjeri oni utjecali na vas?

Svaka pomoć kada počinjemo neki projekat jako je važna i saradnja sa MSR-om za mene je bila značajno iskustvo. Teško je govoriti o utjecajima. Na mene ponekad više utiče neka fado pjevačica nego neko ko izvodi naš tradicionalni repertoar.

U Sarajevu, čini mi se, nastupate prvi put na nekoj većoj i ozbiljnijoj sceni, a to je na predstojećem Jazz Festu. Zbog čega ovakvih nastupa nije bilo i prije?

To pitanje treba postaviti i onima koji organiziraju koncerte u našoj zemlji. Ipak mislim da sve ima svoje vrijeme, pa je tako došao i trenutak da predstavim svoj rad na kvalitetan način. Svirati na sarajevskom Jazz Festu je idealna prilika i veliko zadovoljstvo i za mene i za članove mog ansambla. Da budem sasvim iskrena: jedva čekam Jazz Fest, a posebno 6. novembar i trenutak da se konačno sretnem sa svojim sugrađanima i da im od srca zapjevam.

Nakon tri godine od objavljivanja albuma "Rosa", da li pripremate neki novi materijal, u kojem pravcu razvijate karijeru i hoćemo li vas vidjeti da odlazite iz BiH zbog nekih dobrih ponuda iz inozemstva?

Uskoro će se na tržištu pojaviti projekat koji smo zajednički realizirale Merima Ključo i ja. Radi se o izuzetnoj osobi i virtuoznoj instrumentalistkinji koja živi u Amsterdamu, završila je konzervatorij u Rotterdamu i magistrirala u Bremenu. Album je sniman, miksan i masteriziran u Njemačkoj, a nosi naziv "Zumra" i objavit će ga izdavačka kuća Gramofon iz Sarajeva. Drago nam je da će album ugledati svjetlo dana prvo u našoj zemlji, pa tek onda u ostalim dijelovima svijeta. A što se tiče dobrih ponuda iz inostranstva, ovdje živim cijeli život i milion puta sam pomislila da odem iz BiH. Ali, još uvijek sam tu za sada, što ne znači da neću otići.