Alban Ukaj: Kad šutimo pred nepravdom, postajemo njeni saučesnici
"Njih više nema" će premijerno biti odigrana 11., 12. i 13. novembra u 20 sati. Predstava je nastala prema tekstu Doruntine Bashe, u režiji Andreja Nosova, a glavnu ulogu tumači Mirjana Karanović, uz Svetozara Cvetkovića i Albana Ukaja. U predstavi također glume Maja Salkić, Davor Sabo, Kemal Rizvanović, Matea Mavrak, Hana Zrno, Sanin Milavić, Faruk Hajdarević, Alen Konjicija, Natalia Dmitrieva i Dino Hamidović.
"Veliki je dar igrati s Mirjanom Karanović i Svetozarom Cvetkovićem"
Kako objašnjava Ukaj, predstava je premijerno izvedena u maju u Beogradu, a sada stiže i sarajevska publika.
"Ovo je vrlo intimna predstava, skoro poludokumentaristična. Četiri godine autori su istraživali, razgovarali sa ženama koje su preživjele Srebrenicu i na kraju došli do ovog teksta i koncepta. Predstava govori o preživjelima, o tome kako nastaviti život kada ste izgubili cijelu porodicu. Prošlo je skoro trideset godina od kraja rata, a ljudi i dalje nisu pronašli svoje najmilije", kazao je.
Ukaj dodaje da je igrati uz Mirjanu Karanović i Svetozara Cvetkovića posebno iskustvo.
"Veliki je dar raditi s takvim partnerima. Kada imate iskusnu glumicu poput Mirjane, sve postaje lakše. Nekad je linija između lika i privatnog vrlo tanka. Ta bol koju nosite prelazi i na scenu", poručio je.
"Umjetnost ne smije šutjeti"
Ukaj ističe da predstava "Njih više nema" nije samo podsjećanje na prošlost, nego i upozorenje sadašnjosti.
"Ne možete biti ignorant i živjeti u vremenu gdje se represija dešava oko vas, a vi u nekom eskapizmu. Ako se vi ne bavite politikom, ona će se baviti vama. Umjetnost mora propitivati ono što je neko u politici već 'završio' da nam se ne bi ponavljale iste stvari", tvrdi on.
Dodaje da ga posebno pogađa šutnja svijeta pred tragedijama koje se ponavljaju:
"Govorimo 'nikad više', a to se stalno ponavlja. Svjedoci smo genocida u Gazi, a mnogi ćute. Ta šutnja je opravdanje onoga što se dešava. Ako nismo dovoljno glasni, postoji opasnost da se to ponovi i nama", navodi Ukaj.
O filmu "Kali" i ličnim ranama
Govoreći o svom rediteljskom debiju "Kali", Ukaj otkriva da ga je radio s duboko ličnim osjećajem.
"To je bila istinita priča s Kosova. Nisam ni znao u šta se upuštam kao reditelj, to je vrlo osjetljivo. Glumci su izloženi, a priča je lična. Radio sam s Izudinom Bajrovićem, koji je igrao policajca što me maltretirao, a mogao mi je biti otac. To je bila neka vrsta terapije", tvrdi Ukaj.
Prisjeća se i saradnje s Jasmilom Žbanić na filmu "Quo Vadis, Aida?".
"To snimanje je bilo iskustvo koje vas ogoli. Sjećam se scene kada dovode preživjele u kamp. Znaš da je film, ali ne možeš ostati hladan. Zaboravio sam repliku od potresa. Jasmila je bila temeljita, nije dozvolila da griješimo, jer to nije bila obična gluma, to je bilo svjedočenje", kazao je ovaj glumac.
"Ne mogu živjeti u balonu"
Politički odnosi Kosova i Bosne i Hercegovine, kaže, godinama su utjecali i na njegov lični život.
"Najavljivao sam tužbu protiv BiH jer više nije moglo pod kožu. To je bio intimni bunt. Nezamislivo mi je da 2025. godine BiH i Kosovo nemaju nikakvu komunikaciju. Najbolnije je što to razdvaja ljude - očeve i sinove, porodice. To ne pripada civilizaciji", poručuje.
Ukaj priznaje da ga njegov aktivizam pokreće iz revolta, ali i iz iskustva djetinjstva.
"Odrastao sam u vremenu policijskih sati i batinjanja. Nisam mogao živjeti u balonu i praviti se da se to ne tiče mene. Kad vidim nepravdu sličnu onoj koju sam ja prošao, jednostavno moram reagovati", tvrdi on.
"Mladi ne moraju nositi naše traume"
"Često kritikujemo mlađe generacije da nemaju empatiju. Zašto bismo ih stalno vraćali u naše traume? Treba četiri do pet generacija da se očiste od toga. Oni ne zaslužuju da ih opterećujemo ratom i retorikom mržnje", pojašnjava Ukaj.
O stanju kulture
Ukaj smatra da položaj kulture u BiH nije dobar i da je opasno što se to već podrazumijeva.
"Godinama govorimo da je situacija loša, i to nam je postalo normalno. Navikli smo na nepravdu i korupciju, a pozorište ima tradiciju opstanka, jer publika dolazi s ljubavlju. Naš zadatak je da ih ne razočaramo", rekao je.
Smatra da je umjetnost u BiH zapala u stagnaciju jer se izgubila saradnja i sloboda od političkih utjecaja.
"Ne možete birati scenarij po nacionalnom ključu. Umjetnost mora biti iznad toga. Mi, umjetnici, trebamo biti nedodirljivi od političkih pritisaka", kazao je Ukaj.
"Ovaj grad je sačuvao plemenitost"
"Pogrešno je što nekome smeta što se pozorište zove Sarajevski ratni teatar. On je osnovan u ratu, to ne smijemo negirati. Ovaj grad je sačuvao plemenitost i već 1995. otvorio vrata svima. Ni Beograd ni Zagreb to nisu uspjeli i neće još dugo", pojašnjava ovaj glumac.
Planovi
Kada je riječ o planovima za naredni period, Ukaj u konačnici pojašnjava: "U kinima je već film 'Paviljon' Dine Mustafića, a u toku su i tri faze snimanja filma 'Trake' po scenariju Zlatka Topčića, koji govori o Prijedoru - temi o kojoj se premalo pričalo. U novembru snimamo drugu fazu, a treća nas čeka u aprilu", rekao je Ukaj na kraju razgovora za Klix.ba.
