Glumac u ulozi reditelja
244

Alban Ukaj: Historija nam se prečesto ponavlja, živimo u euforičnoj želji da komšiji crkne krava

Piše: E. Lj.
Alban Ukaj (Foto: H. M./Klix.ba)
Alban Ukaj (Foto: H. M./Klix.ba)
Alban Ukaj, sarajevski glumac kosovskog porjekla, ponovo će se okušati u ulozi reditelja. Ovaj put na scenu SARTR-a postavlja komad "Nigdje nikog nemam" rađen po tekstu Edwarda Bonda, jednog od najznačajnijih pisaca savremene engleske drame.

Iza Albana Ukaja je uspješna godina koju su obilježili brojni projekti, rad s Danisom Tanovićem na HBO seriji "Uspjeh", glavna uloga u filmu "Pun mjesec", prvjencu Nermina Hamzagića, te otvaranje 24. Sarajevo Film Festivala na kojem je prikazan kosovski film "Brak" u kojem je ostvario glavnu ulogu, a koji je potom prikazan na festivalima širom svijeta. U razgovoru za Klix.ba rekao je da i u ovoj godini, kao i uvijek, želi raditi na kvalitetnim i izazovnim projektima. Prvi koji će pozorišna publika imati priliku pogledati je predstava "Nigdje nikog nemam" koju Alban već nekoliko mjeseci intenzivno priprema, a koja će 11. januara u 20 sati premijerno biti izvedena u SARTR-u.

U ulozi glumca i reditelja

Za premijerno izvođenje ove predstave o postapokaliptičnom društvu u kojem su emocije, sjećanja i empatija zabranjeni sve je spremno, a veliki interes javnosti potvrđuju unaprijed rasprodate karte.

"Rano je predviđati reakcije. Od publike se nadamo otvorenosti i iskrenosti. Snežana Bogićević, Jasenko Pašić i ja već dugo radimo zajedno i svjesni smo naših mana i vrlina. Otvoreno i hrabro smo ušli u ovaj proces pokušavajući pomjeriti sopstvene granice", rekao je Alban.

Govori nam da je razlog zbog kojeg se odlučio za Bondov tekst "Nigdje nikog nemam" to što nikada nije postavljen u našim profesionalnim pozorištima.

"Snežana, Jasenko i ja već dugo želimo raditi nešto zajedno i bilo je teško pronaći tekst koji će nam svima biti uzbudljiv. Bond piše o krizi čovječanstva, o nama. Izazov je uopće režirati, a mi smo imali kreativan proces koji ću dugo pamtiti", rekao je.

Alban ovog puta ima dvostruku ulogu - osim kao glumac, publici će se predstaviti i kao reditelj.

"Bez obzira na godine iskustva u pozorištu, režiranje je druga dimenzija. Sve oči su uprte u vas. Ne možete pokazivati nesigurnost. Pozorište je zajednički čin i ovu smo predstavu zajedno izgradili. Nadopunjavali smo se i imali razumijevanja jedni za druge. Zabrinuli smo se, preispitivali postupke i motive, bili smo surovi i iskreni jedni prema drugima. U tome i jeste čar pozorišta", rekao je.

Priča o životu savremenog čovjeka i njegovoj budućnosti

U ovom tekstu čovjek je predmet kontrole jednog totalitarnog represivnog režima sa strogo definisanim pravilima ponašanja. Svijet o kojem Bond piše dosta podsjeća na Orwellovo distopijsko društvo od kojeg, čini se, nismo daleko.

"Mi veoma dobro znamo šta je represivan režim. Ja sam se lično formirao u njemu, proveo djetinjstvo i adolescenciju u njemu. Nama se historija prečesto ponavlja. Živimo u euforičnoj želji da komšiji crkne krava. Mi stvaramo represivne sisteme. U Ibsenovoj drami 'Neprijatelj naroda' ima jedna replika gdje glavni junak dr. Stokman kaže 'Ah, ta prokleta kompaktna većina'. Taj komad je napisan prije 140 godina, a ta replika je uvijek bila kontroverzna. Mi imamo tu kompaktnu većinu koja uglavnom bira mediokritete na izborima. Dakle, itekako se možemo poistovjetiti s Bondovim svijetom", rekao je.

Proba predstave
Proba predstave "Nigdje nikog nemam"

Bond je tekst napisao 2000. godine, a radnja je smještena u blisku budućnost, odnosno 2077. godinu. Autorska ekipa predstave nije vršila nikakve intervencije na ovom tekstu kako bi ga prilagodili sadašnjem teatru, a opet su dobili ono što su htjeli i progovorili o negiranju genocida, veličanju ratnih zločinaca i zabrani prošlosti.

"Bond svoj teatar zove tetarom posljedica. Posljedice nefunkcionalnih društava na ovim prostorima su upravo odvijanje suočavanja s prošlošću. Nemoguće je zaboraviti. Naša će sjećanja isplivati frustracijom na nekom pogrešnom mjestu ako ih budemo potiskivali", rekao je.

Alban smatra da smo već prošli fazu u kojoj su nam posljedice o kojima Bond piše predstavljale prijetnju.

"To je prošlo vrijeme. Mi smo već u fazi frustracije. Ili ne želimo da se sjećamo ili je koristimo kao sredstvo za manipulaciju", rekao je Alban zaključujući da se rješenje krije u obrazovnim sistemima.