Njene su obale zagađene velikim količinama smeća i plastičnih kesa. S ove "rijeke smeća" širi se smrad diljem ostrva Java. Stoga s pravom Citarum slovi za najzagađeniju rijeku na svijetu. No, i takva je jedini izvor vode za 15 miliona Indonežana koji žive na njenim obalama, uprkos rizicima za zdravlje i usjeve.
Mještanka Noor (40) prije šest mjeseci dobila je bijele mrlje na rukama. "Kada sam prvi put osjetila svrab, to je bilo nakon što sam oprala ruke vodom iz rijeke. Ona je fabrika zaraze", rekla je ona za AFP. "Ne znam o kakvoj je bolesti riječ, jer nemam novaca da vidim ljekara", dodala je žena.
Uz sve smeće rijeku zagađuje i otrovni otpad iz fabrika tekstilne industrije. Sve to utiče na usjeve, pa je čak i riža promijenila boju, a proizvodnja povrća je prepolovljena. Poljoprivrednici poduzimaju mjere da dobiju novčanu naknadu, no bez rezultata. Isto tako, fabrike ne bi smjele ispuštati otpad u rijeku na ovakav način i bez kontrole, no dosad su to činile bez kazne.
Tako u rijeci ima žive, olova, cinka i kroma, koji su povezani s pojavom karcinoma i drugim oboljenjima organa koja nerijetko vode u smrt. Čišćenje rijeke Citarum je prioritet za indonezijsku vladu, koja je 2010. pokrenula veliki 15-godišnji projekt sanacije rijeke, u što planiraju utrošiti čak 3,5 milijarde dolara. No, dosadašnji napredak u tom pogledu bio je minimalan, a lokalno stanovništvo je prepušteno na milost i nemilost.
