"Rekao sam svojim saradnicima i prije prve epizode: doći će vrijeme kad će ljudi o televizijskoj eri govoriti kao o onoj prije i onoj poslije Velikog brata", kaže ova medijska ličnost za AFP i priznaje: "Gledali su me kao da sam lud."
Epizode showa koji lako "obrće" novac postale su sinonim za "televiziju realnosti", a prikazivanje desetina hiljada snimljenih sati na TV-u u preko 60 zemalja Amerike, Azije, Evrope, Afrike, pa čak i arapskog svijeta omogućilo mu je planetarnu popularnost.
Trenutno je "Veliki brat" prikazuje u 36 zemalja, a gledaocima su posebno zanimljivi povremeni seksualni odnosi učesnika svjesnih da ih nacija gleda. Sve to rade s jednim ciljem - da osvoje novac.
"U svakom od nas ima pomalo voajerstva", objašnjava De Mol. "Kad navečer šetate po gradu i naiđete na salon sa razmaknutim zavjesama, pogledat ćete unutra. Toga ima u svakome. Nazovite to voajerstvom, ali ja to zovem znatiželjom."
Ovaj 54-godišnji tajkun ističe da je ideju za program dobio jedne noći 1997. godine, dok se zabavljao sa prijateljima nakon slušanja novog programa javnog katoličkog radija. Trebala mu je godina da osmisli sve detalje showa, posebno kad su u pitanju tehničke i finansijske stavke, a još jedna godina da nađe mrežu koja bi emisiju emitovala.
"Bilo je veoma skupo i rijetki su se usudili", kaže Holanđanin. "Bilo je veoma kontroverzno, slijedilo ga je mnoštvo negativnog publiciteta: ljudi su govorili da se to i to ne smije raditi, ne smijete zaključati ljude na 100 dana, ne možete staviti kamere u toalet i sve druge besmislice."
Uprkos svemu, za prvi show prijavilo se preko 10.000 zainteresovanih, a pokretač De Mol smatra da se gledanjem "Velikog brata" može naučiti više o životu nego čitanjem knjige.
Ukrajinski violončelist svirao na sarajevskim ulicama i grobljima: Koncertom odao počast žrtvama opsade
Erdogan zaprijetio Grčkoj: Prestanite naoružavati otoke, historija je dobar vodič ko zna učiti iz nje
Ko je bio Raif Dizdarević: Jedini Bošnjak koji je obavljao tri moćne funkcije u Jugoslaviji i dokazani antifašista
