INTERVJU / Vanja Semić: "Rado bih u Sarajevo dovela Rammstein"
Vanja, otkad znam za TV Sarajevo, znam i za tebe. Koliko godina si već na kantonalnoj televiziji?
Moja priča počinje formiranjem TV SA i konkursom koji su raspisali za novinare, voditelje, i ostalo osoblje. Nije bilo ničega, trebalo je napraviti televiziju. Na audiciji u konkurenciju više od stotinu ljudi, bez ikakve štele, primljeno je nas desetero (tu su bili Nikolina Veljović, Džemal Šabić, Aldin Arnautović...). Svakodnevno smo učili, radili, razvijali se, pohađali razne škole, među kojima je i ona BBC-jeva, i uz podršku starijih kolega učili o svim segmentima televizijskog novinarstva. Mislim da smo tada stekli odlične temelje za dalji razvoj.
Radila si u mnogim redakcijama. Koji dio novinarskog posla je tebi najbliži?
Izuzetno mi je drago što sam karijeru započela u informativnom programu jer se tu uči suština posla. Ali mi je drago što sam sada u revijalnom programu jer se tu mogu opuštenije i kreativnije izraziti, što mom temperamentu godi!
Oni koji te znaju, reći će da štuješ i slušaš žestoki rock i razne varijante. Zašto nema takve vrste muzike na TVSA i konkretno u emisijama koje ti vodiš i uređuješ? Je li rock'n'roll mrtav?
Da, jesam rock'n'roll tip, odnosno alternativni tip sa svim mogućim podtipovima. Muka mi je od sladunjavih jeftinih napjeva, ali to ti danas dođe kao da kažeš da imaš neku bolest (smijeh). Ljudi vole veselo, površno, a već odavno sam svjesna okruženja u kojem živim. Tuga me uhvati kada vidim neki moćno auto, a iz njega trešti "Budi lep, budi jak, nemoj da me brukaš...". Ali, rock'n'roll is not dead. Još u ovom gradu ima kritična masa revolucionarno nastrojenih. Naravno, rock'n'roll danas nije isto što je bio prije. Rock'n'roll je danas Dubioza i Letu štuke, evo i Validna legitimacija izdaje novi album i svi koji se bore protiv vraćanja unazad. U svakoj emisiji koju radim stavim barem jedan spot nekih naših alternativaca, no, kao što rekoh, narod voli veselo, a mi mediji moramo da im se dodvoravamo jer živimo od rejtinga koji određuje većina. TVSA se još dobro odupire zovu većine jer smo budžetska televizija, pa nismo ovisni o rejtinzima. No, slažem se da bi svi mediji, pa i ovaj na kojem radim, trebali posvetiti više vremena alternativcima, ne samo u muzici nego i u ostalim segmentima izražavanjima.
Kad bi birala koju grupu ili muzičara bi dovela u Sarajevu, to bi bio ko?
Jooooj... Kada bih mogla dovela bih Rammstein u Sarajevo! Tako mi je žao što sam se razboljela dva dana prije njihovog koncerta u Zagrebu. Kartu sam teška srca ustupila prijatelju koji mi je zauzvrat snimio pola koncerta, nevjerovatan scenski nastup, a o zvuku da ne govorim...
Jesi li jutarnji ili noćni tip? Da li zvizdiš u šest ujutro dok se spremaš na posao ili počneš normalno funkcionirati tek iza podneva?
Definitivno sam noćni tip, pa možeš zamisliti kako mi je teško ustati u pet ujutro, kada radim Sarajevsko jutro, kad mi zazvoni sat u ta doba, nekako uvijek mislim da je neka nesreća u pitanju. Tek nakon nekoliko trenutaka shvatim gdje sam i šta moram raditi. Baš teško...
Destinacija za ljetovanje ili zimovanje zbog koje bi žrtvovala svu ušteđevinu?
Ne bih žalila ni marke da mi neko kaže Ne moraš mjesec dana dolaziti na posao, sve je sređeno. Odmah bih sjela u auto i lagano do Italije, preko Francuske i Španije, pa do Portugala... Trenutno bih to baš voljela.
Najdraži, najemotivniji, najuspjeliji, naj-naj... momenat u novinarskoj karijeri?
U mojoj karijeri je bilo mnogo više lijepih nego ružnih trenutaka. Ponosna sam na većinu projekata koje sam samostalno radila, a izuzetno mi je drago bilo kada su ljudi sa Hrvatske televizije, bez ikakvih korekcija, prikazali moju reportažu o "piramidama" u Visokom.
Omiljeno piće? I hrana?
Nekako ne mogu zamisliti dan bez čokolade i Coca-Cole! Užas, ali tako je. Nisam neki tip koji baš uživa u hrani. U većini slučajeva, jedem zato što moram, ali volim sebe iznenaditi nekim specijalitetom.
Novinarstvo je tek jedna od profesija ili misliš da ima "nešto više" od čistog radnog odnosa?
Ma novinarstvo je bolest! (smijeh). Zaista, kada se jednom zaraziš ovim poslom, ništa na svijetu ne može zamijeniti taj osjećaj vječite potrage za informacijama, zanimljivostima, ljudima... Novinarstvo je životno opredjeljenje i naš posao nikad ne prestaje. Često mi se desi da, šetajući gradom, samo gledam hoću li vidjeti nešto zanimljivo, hoću li čuti nešto novo... Ono što ubija dušu ovom poslu je dnevna produkcija i zadovoljavanje formi. Baš je teško u uslovima u kojim radimo svaki dan imati dobru dvosatnu emisiju poput Dobrih vibracija koje trenutno radim. Ali borimo se i tragamo.
Šta radiš u slobodno vrijeme? Jesi li internet freak i Facebook ovisnik ili je knjiga čovjekov najbolji prijatelj? Ili, pak, udišeš frišak planinski zrak ili kafanski dim?
U slobodno vrijeme, kojeg je sve manje, pokušavam se isključiti iz svega. U društvu voljene osobe obožavam otići u prirodu, na duge šetnje. No, lagala bih kada bih rekla da mi se ne desi da cijelu noć provedem online. Također, znam osvanuti uz dobru knjigu... Nekako nema pravila, rukovodim se osjećajima, pa gdje me odvedu!
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
