The Queen's Gambit: Netflixova mini serija koja je gledatelje očarala ljepotom šaha
Iako Netflix nema pretjerano mnogo pohvala za serije i filmove koji su snimljeni u njihovoj produkciji, sa sigurnošću se može reći da će im ova serija popraviti poljuljanu reputaciju.
A tezu da za dobru seriju/film nije uvijek dovoljno imati samo dobar scenarij dokazuje sjajna režija Scotta Franka koji je knjigu Waltera Tevisa "The Queen's Gambit" (1983.) uspio preslikati u sedam šezdesetominutnih epizoda.
Frank na sjajan način raspliće priču o osmogodišnjakinji koja s domarom u podrumu sirotišta uči igrati najkomplikovaniju igru na svijetu. Vrlo kvalitetni kadrovi šah čine interesantnim čak i onima koji ne znaju razlikovati top od običnog pijuna. Dok pratite priču o odrastanju Beth Harmon (Anna Taylor-Joy), skoro pa osjetite sve emocije dvoje ljudi koje u isto vrijeme spaja i dijeli šahovnica.
Gledatelji se kroz sedam epizoda vraćaju u šezdesete i kreću na put širom Sjedinjenih Američkih Država (SAD), a onda i diljem Evrope, prateći Harmonine korake ka tituli svjetske prvakinje u šahu.
Harmon je tiha, povučena i vrlo neobična. Čak i dok je živjela s majkom, čijem je samoubistvu svjedočila kada je imala samo osam godina, bila je vrlo introvertna. Nakon majčine smrti dolazi u kršćansko sirotište za djevojčice, otkriva talent za šah i razvija ovisnost o tabletama za smirenje koje odgajatelji svakodnevno daju šticenicama.
Droga, alkohol i šah igrat će glavne uloge u nekoliko prvih godina njenog života. Ipak, vrijedi naglasiti da reditelj ove supstance u svakoj novoj sceni prikazuje na drugačiji način, držeći tako pažnju gledatelja i ne zamarajući ga sličnim/identičnim kadrovima.
Film i knjiga na vrlo lijep način opisuju međuljudske odnose i pojam "usamljenosti u gužvi" te potvrđuju već poznatu tezu da slava ne kuca uvijek na vrata vodeći sreću pod ruku. Frank ekranizira nešto više od 300 minuta Harmoninog života te nam pokazuje kako nas one stvari koje strastveno volimo mogu podići u najviše visine i već u narednom momentu baciti u prašinu.
No sve je mnogo lakše kada uz sebe imamo prijatelje, mada u nekoliko kadrova možemo jasno vidjeti da protagonistica nije uvijek u potpunosti svjesna da su oko nje ljudi koji joj "čuvaju leđa", te se nerijetko osjeća usamljeno i pada u ponore ovisnosti.
Iako očajnički želi komunicirati s njima, Beth se vrlo teško snalazi u komunikaciji s ljudima. Šah je njen način da bude dio društva, ali i da se istovremeno osjeća sigurno u svijetu u kojem ona može u potpunosti kontrolirati figure i ishod situacije. Bori se s usamljenošću, ali ujedno želi biti povezana s okolinom. To su, pored šaha, glavne borbe koje pratimo kroz sedam epizoda. Jer ipak, nekada najveće bitke vodimo sami sa sobom.
Pritisnuti "play" na novo Netflixovo ostvarenje znači pristati na igru preispitivanja pravila svijeta u kojem živimo. Dok pratite Harmonine uspone i padove, primijetit ćete da ju je njena introvertnost odvojila od okoline dovoljno da ne može shvatiti društvene narative kojima smo se prešutno prilagodili i s kojima nastavljamo živjeti.
No nekoliko je stvari koje su sigurne: Sve je u našim glavama, stvarna su samo ona pravila i narativi kojima se sami odlučimo pokoriti. Jedno ne mora uvijek pobijati drugo - svjetsko prvenstvo u najkomplikovanoj igri na svijetu može osvojiti žena koja se odlično razumije u modu. Isto kao što i nogometaš može znati dvije-tri o modi ili kuhanju.
I naposljetku - "Šah nije samo takmičenje. Šah može biti prelijep".
