SEJO SEXON PREDSTAVLJA
160

"Svjetla Sarajeva": Film o jednoj dvorani, jednom bendu i jednom vremenu

Piše: Ines Mrenica
U muzičkom dokumentarcu reditelja Srđana Perkića pola vijeka historije sarajevske dvorane Skenderija, hrama muzike i sporta, ispričano je iz ugla Seje Sexona, osnivača i frontmena grupe Zabranjeno Pušenje.

Pedesetogodišnji jubilej legendarne dvorane Skenderija, koja je otvorena uz pompeznu premijeru filma "Bitka na Neretvi" (1969.) uz dolazak Tita i holivudskih zvijezda, dogodio se 2019. godine. Kulturni, sportski i poslovni kompleks danas je propadajući simbol Sarajeva, odakle redovno stižu horor fotografije toaleta van funkcije i poslovnih prostora u kojima rijetko ko još da želi kupiti majicu ili neki drugi odjevni predmet.

Dokumentarni film "Svjetla Sarajeva" premijerno je prikazan na netom završenom Sarajevo FIlm Festivalu, a zbog velikog interesa publike tražile su se dodatne projekcije, jer nije ostavljena "karta viška". Topla priča koju predstavlja Sejo Sexon (ovaj put i u ulozi scenariste) intiman je uvid u život benda izvan scene, a počinje upravo u Skenderiji.

Na sebi svojstven način, frontmen jednog od najslavnijih sarajevskih bendova hoda po parketu dvorane gdje su škripale tene igrača nekadašnje Bosne i prisjeća se djetinjstva, mladalačkih snova, neuspjelih pokušaja i dana slave, pa sve do trenutaka poslijeratnog comebacka. I, neizmjerno je duhovit. On kaže: "Ova priča je posebna. Posebna je, jer ova priča se govori i sluša, a iznad svega svira i pjeva".

Fildžan viška

Pored najupečatljivijih snimaka koncerta, film "Svjetla Sarajeva" vode nas kroz živopisna sarajevska naselja i mahale, te kroz mitove i legende vezane uz samu dvoranu nastalu u socijalističkom periodu, onda kada je Sarajevo bilo jugoslavenski velegrad, te kulturni i sportski centar. Dvoranom su se redovno razlamali taktovi pjesama Bijelog dugmeta, Indexa i Zabranjenog pušenja.

Sejo Sexon
Sejo Sexon

Naslov filma je parafraza Chaplinovog film "Svjetla velegrada", koji je uspješno spojio komediju i dramu, tjerajući publiku naizmjenično na smijeh i suze. Priča Seje Sexona je iznimno emotivna za sve one koji su rasli s njegovim bendom u gradu čiji je najsjajniji simbol bila upravo ova dvorana. U Skenderiji je bend okrunio vrhunac karijere. Bio je to koncert zajedničkog jubileja benda i dvorane, 50 godina objekta i 35 godina benda koji je rastao i stasao u njemu.

Film "Svjetla Sarajeva" podsjetit će vas na sve velike hitove Zabranjenog pušenja i anegdote koje su pratile Sulu, Elvisa J. Kurtovića, Neleta Karajlića i mnogih drugih.
Autori filma definiraju ga kao vremensku kapsulu jednog sjajnog i neponovljivog isječka iz duge i zanimljive historije. Projekat je poklon Zabranjenog Pušenja svojoj publici i svim onim ljudima čije je životne priče Davor Sučić pretočilo u pjesme, a u jendom trenutku filma i sam kaže: "Poslušajte ovu priču, koja je svakako i vaša".

Insert iz filma Svjetla Sarajeva
Insert iz filma Svjetla Sarajeva

Brutalistička arhitektura nekadašnje države i svi betonski mastodonti, čiji je najreprezentativniji primjer zgrada RTV DOM-a, danas su poput Skenderije rogobatni podsjetnik na vremena kada je možda sve imalo smisla. Dokumentarac će posebno dojmiti obožavatelje grupe Zabranjeno pušenje, jer će upoznati čovjeka koji je napisao sve one legendarne stihove, koji su se duboko ukorijenili u popularnu kulturu i postalii neka vrsta identifikacije nekadašnje, najslalnije slike Sarajeva, gdje se uvijek živjelo po pravilu "Il' si bos, il' hadžija".

Sejo Sexon završava film duhovitom doskočicom, u kojoj govori da Rolling Stonesi i Red Hot Chilli Peppersi imaju svoje biografije, a da Zabranjeno pušenje svoju nikada nije napisalo. Nije, jer su pjesme benda zapravo ispisale njegovu biografiju. A i dodaje da će se imati još puno o čemu da se pjeva dok god gore svjetla Sarajeva.