Drive my car
47

Sve o japanskom kandidatu za 4 Oscara: Harukiju Murakamiju je cijeli svijet pozornica

Piše: Ines Mrenica
Pogledali smo "Drive My Car"
Pogledali smo "Drive My Car"
Film "Drive My Car" je nastao prema istoimenoj noveli Harukija Murakamija i ovogodišnji je japanski predstavnik za Oscara. Takmiči se u četiri prestižne kategorije - za najbolji film, režiju, adaptirani scenarij i najbolji internacionalni film. Pogledali smo ga.

U svijetu u kojem palac djeteta svake tri sekunde prelazi preko videa na TikToku, trosatna drama je duga kao vječnost. Najkvalitetniji globalni autori su oni koji se odupiru teroru bombardovanja informacijama i jeftinim senzacijama. Japanski autor Haruki Murakami je jedan od njih i piše za one koji u današnjem svijetu žele imati dovoljno vremena da se bave emocijama. Ako na ovom prvom pasusu niste skoknuli do drugog prozora da po šezdeset i osmi put danas provjerite vijesti o ratu, slomu banaka i cijenama hrane, možemo krenuti dalje.

Ovogodišnji japanski kandidat za nagrade Američke filmske akademije "Drive My Car" nastao je prema kratkoj priči Harukija Murakamija iz kolekcije "Muškarci bez žena" ("Men Without Women") i vodi nas na emocionalno putovanje. Prožet je klasičnom dramom, neobičnim dijalozima i pogađa u suštinu bolesti današnjeg svijeta. Šta god uradili, sve ostaje kako je i bilo, bez ikakve nade da će biti bolje. U tom beznađu najveća opsjena koju živimo je ona da nemamo vremena.

Insert iz filma
Insert iz filma "Drive My Car"

Na prednjem sjedištu njegovog auta

Pozorišni reditelj i glumac Yûsuke Kafuku (Hidetoshi Nishijima) u braku je sa scenaristicom televizijskih serija Otom (Reika Kirishima). Ona je iznimno kreativna, ali priče koje izmišlja brzo zaboravlja pa joj suprug mora prepričavati radnju. U njihovoj vezi sve naoko štima, ali Oto je izuzetno spolno aktivna i ima tjelesnu vezu s mladim glumcem. Ona iznenada umire i ostavlja za sobom tajnu. Dvije godine kasnije Yusuke počinje režirati prestavu u Hirošimi. Postavljajući Čehovljevog "Ujaka Vanju" na scenu, Yusuke angažira mladog glumca Kojia Takatsukija (Masaki Okada), koji je bio u strastvenoj vezi s njegovom suprugom. Glumci govore različitim jezicima, a dani prolaze na iscrpnim probama gdje pokušavaju prevazići jezičke barijere.

Festival za koji režira predstavu dodjeljuje mu vozačicu Misaki (Toko Miura). Prethodno angažirani reditelj je imao nekakvu nesreću, organizatori su morali platiti veliku odštetu zbog njegove saobraćajne nesreće, pa mlada žena sjeda za volan Yusukeovog SAAB-a 900. U odnosu s Misaki reditelj počinje rješavati misteriju koju je za sobom ostavila njegova nevjerna supruga. Na kraju filma dvoje ljudi više nisu povezani poslom nego sličnim emocionalnim gubitkom.

Masaki Okada, Hidetoshi Nishijima i Toko Miura u filmu
Masaki Okada, Hidetoshi Nishijima i Toko Miura u filmu "Drive My Car"

Automobil je u ovom slučaju nešto kao psihijatrijski kauč na kojem se otvaraju potisnuti događaji i traume. Postepeno ulazimo u gubitke koje su ovi ljudi pretrpjeli u svojim životima i pustoš koje su te traume ostavile u njima. Ta vrsta psihoanalize na točkovima začinjena je audiosnimcima drame "Ujaka Vanje", koju glavni lik sluša dok vozi. I nije slučajno da je u ovoj priči odabran ruski klasik Antona Pavloviča Čehova, koji govori o prevari, dosadi i gubitništvu, koje ide ukorak s izgubljenim vremenom.

U filmu se još pojavljuju scene iz predstave "U očekivanju Godota" Samuela Becketta, što dodatno apostrofira narativ o apsurdu, prolaznosti vremena i drami naših života, u kojoj se "ništa ne događa". Film "Drive My Car" je tako posebno zanimljiv teatarskim, filmskim i televizijskim radnicima, jer se bavi upravo njima i njihovim problemima koji ih prate dok kreiraju priče.

Posebna zanimljivost je što uvodna špica počinje na 41. minuti filma. "Drive My Car" je premijerno prikazan na festivalu u Cannesu, gde je odnio tri nagrade, među kojima je i nagrada za najbolji scenarij. Prvi je japanski film koji je nominiran za Oscara u kategoriji najboljeg filma. Japan je nagradu za najbolji internacionalni film osvojio 2009. godine naslovom "Odlasci", o mladiću koji se vraća u rodni grad nakon neuspjele karijere violončeliste i počinje raditi kao nōkanshi - tradicionalni japanski ritualni smrtnik.

Reditelj filma "Drive My Car" Ryusuke Hamaguch je snimo prekrasan test percepcije. Taj test je težak i ne mogu ga položiti oni koji su zarobljeni u anksioznosti savremenog života, oni koji više nemaju vremena ni za šta. Ako još uvijek možete s pažnjom odgledati film od tri sata ili ne daj Bože odslušati radiodramu, za vaš duhovni život možda i nije sve izgubljeno.