Put ka slobodi
6

Šta se dogodi kada more pošalje ljude iz prošlosti? Serija "Beforeigners" secira migrantsku krizu

Piše: Ines Mrenica
Filmske utopljenike, humanitarne krize i sjajne priče o izbjeglicama oživljava HBO u svojoj prvoj norveškoj televizijskoj mini seriji "Došljaci iz prošlosti“ (Beforeigners). Da put ka slobodi ne poznaje granice najbolje znaju oni pred kojima Evropa diže zidove i bodljikavu žicu.

Ako se malo zamislite, uvidjet ćete kako je "Titanik“ zapravo film o onima koji se nikada nisu domogli američkog kopna i kako je priča o "Kumu“, ona koja je započela dolaskom putničkog broda na kojem je bio mlađahni Vito Corrleone, zapravo migrantska priča.

Prva HBO-va norveška produkcija za temu je odabrala naučno-fantastičnu migransku krizu i kroz šest epizoda serije "Beforeigners“ (“Došljaci iz prošlosti”) prati neobičan fenomen, koji je zahvatio oceane i iz kojih izlaze pridošlice iz gotovo svih historijskih razdoblja, od kamenog doba preko srednjeg vijeka i vikinga, pa sve do 19. vijeka.

Ovi ljudi nemaju sjećanje o svojoj prošlosti i i ne znaju kako su došli u Oslo. Alfhildr Enginnsdóttir (Krista Kosonen) je vikinška ratnica koja je iz mora izašla u zaljevu Bjorvik. Ona se uspjeva adaptirati u društvo, udružuje snage s policajcem Larsom Halandom (Nicolai Cleve Broch) u programu policijskog istražnog postupka. Dok istražuju ubistvo žene sa tetovažama iz kamenog doba, Lars i Alfhildr dolaze do frapantnih otkrića.

Krivo je more

Kreatori serije Anne Bjornstadt i Eilif Skodnin u priču su pozicionirali ljude iz prošlosti koji govore drugačijim jezikom i pokušavaju se uklopiti u život na ulicama Osla. Izašli su iz mora, koje predstavlja metaforu današnjeg migrantskog groblja, a želja da im se pomogne ne može preskočiti civilizacijski procijep i završava kao utopija. 2018. godine Wolfgang Fischer je snimio film „Styx“ (Panorama, Berlinale) u kojem jedna doktorica odlazi na jedrenje, ali je oluja suočava s teško ostećenim brodom na kojem stotinjak afričkih izbjeglica čeka smrt od dehidracije i utapanja.

Do nje će doplivati afrički dječak u majci s likom Ronalda, koji će preživjeti ali će poželjeti da se vrati natrag na brod i odnese vodu članovima porodice. Borba za golo preživljavanje baca potpuno drugačije svjetlo na udoban život, pa i u „Beforeignersima“ gledamo kako teče život u bogatoj zemlji, gdje prosječan dohodak iznosi 4 hiljade eura.

U filmu je prikazana potpuna paraliza zapada i nemogućnost da se nosi s razmjerama katastrofe. Nemoguće je sam s nekoliko boca vode pomoći masi od sto ljudi, a ne doći u opasnost. Metafora filma krije se u poražavajućoj činjenici da nekad moramo posmatrati tuđu smrt da i ne uraditi ništa kako bi zaštitili sebe i kako se problemi ne rješavaju tako što gledamo one koji pate više od nas.
Migranti u Bihaću i sada nose majice s likom popularnih fudbalera, iPhone telefone s navigacijskim aplikacijama, guše se u Uni, ali javnost (zaokupljenu razmišljanjem o vlastitom odlasku iz države u raspadu) više ne potresaju nikakve slike utopljene djece poput sirijskog dječaka s licem u pijesku grčke plaže.

Vatra na moru

Suza zapada kanula je i kroz Zlatnog berlinskog medvjeda koji je 2016. godine dodjeljen talijanskom dokumentarcu „Fire at Sea“. Snimljen na sicilijanskom otoku Lampeduza na vrhuncu migranske krize koja je uznemirila dvanaestogodišnjeg dječaka i lokolnog doktora i njihovu želju da pomognu, nakratko je skrenuo pažnju svijeta na problem utapanja izbjeglica. Najveća tragedija evropskih imigranta i najgora morska tragedija u Italiji dogodila se nadomak Lampeduze kada je u brodolomu nastradalo je više od 300 imigranata iz Somalije.

Motor na brodu je otkazao nakon što su isplovili iz libijske luke Misrata i u brod je počela da prodire voda. Putnici su zapalili manju vatru kako bi dali znak drugim brodovima, ali se vatra razbuktala, tjerajući putnike na jednu stranu broda, što je dovelo do prevrtanja. Reditelj Gianfranco Rosi je prilikom primanja nagrade u Berlinu izjavio kako nije prihvatljivo da ljudi umiru u moru bježeći od tragedije, ali je to na globalna dešavanja uticalo kao i riječi misica koje su u pravilu „za mir u svijetu“.

Nekoliko godina prije Rosija, tačnije 2014. godine, oskarovac Joon Bong-ho je producirao južnokorejski film „Sea Fog“ o posadi broda koja pokušava prokrijumčariti grupu kineskih izbjeglica do Koreje. „Sea Fog“ („Haemoo“) je baziran je na istinitoj priči o 26 ilegalnih migranata koji su se ugušili u spremniku za ribu broda Taechangho, nagurani u deset kvadrata bez ventilacije. Njihova je tijela posada broda bacila u more jugozapadno od Yeosa 2001. godine. Procjenjuje se da oko 300 hiljada ilegalnih migranata iz Kine radi u Južnoj Koriji, a Seul je glavni tranzitni aerodrom ka Americi. Koliko god okrutan, "Sea Fog“ je pokazao samo mali dio učestalih katastrofa koje pogađaju migrante.

Prošle godine Chris Evans, Michael K. Williams i Haley Bennett zaigrali su u Netflixovom filmu „The Red Sea Diving Resort“, koji je baziran na istinitim događajima poznatim pod imenom "Operation Brothers“ što je bila misija spašavanja hiljada života etiopljanskih Jevreja. Od 1979. do 1984. napušteni hotel je poslužio kao maska za krijumčarenje izbjeglica sa istočne afričke obale, preko Sudana i Crvenog mora do novog života u Izraelu, o čemu je javnost službeno saznala tek nedavno.

Prema službenim podacima IOM-a u 2019. godinei (januar- oktobar) 76 hiljada migranata je na evropsko kopno kročilo s mora dok broj smrti u moru iznosi nešto malo više od hiljadu. Od ukupnog broja najviše utapanja se događa na centralnoj mediteranskoj ruti. Dok plivaju u smrt, ne čuje se pjesma „My Heart Will Go On“ Celine Dion. Brojevi su takvi da njihove personalne priče mogu ispričati samo filmovi. Svaki put kada pogledate u horizont iznad mora, neće biti jezivo ukoliko od tamo izroni zavijena peraja morske psine, već pomisao na činjenicu koliko mrtvih tijela pliva pluta morima.