Srđan Vuletić o novom filmu "Vidra" koji stiže u bh. kina: Odrastanje je sada brutalnije nego ranije

Ovaj film premijerno je prikazan u okviru Takmičarskog programa 31. Sarajevo Film Festivala, a nakon toga na festivalima u Herceg Novom, Sofiji, Prištini, Gorskom kotaru i drugima te ga očekuje učešće na Festivalu evropskog filma u Lecceu u Italiji.

Glumačku ekipu predvode mladi talenti Maša Drašler, Savin Perišić, Pavle Marković, Jelena Laban uz regionalne zvijezde Marka Janketića, Aleksandra Gavranića, Nadu Vukčević, Fatmira Spahiua i druge. Scenarist filma je Stefan Bošković.

Vuletić ističe da film "Vidra" pokušava ohrabriti publiku da se suoči s problemima koji je okružuju.

"To je film koji nas podsjeća da smo u svom životu mi sebi jedini superheroji i da ako ne razumijemo koncept u kojem mi treba da budemo ti koji krojimo sebi sudbinu, onda će nam je sigurno neko drugi krojiti. U tom kontekstu ovaj film se dosta razlikuje od ostalih radova regionalne kinematografije koji se isključivo bave analizom stečenog stanja, dok mi pokušavamo na neki način, ne da nudimo definitivne odgovore, već samo da podsjetimo na tu snagu koju nosimo u sebi. Da podsjetimo publiku da je prvi korak u rješavanju bilo kog problema prihvatanje činjenice da imamo problem", kaže Vuletić.

"U fokusu je problem koji se tiče svih generacija"

Dodaje da je "Vidra" ujedno i film o samopouzdanju. Ističe da je to bio i jedan od razloga zašto je ušao u rad na ovom djelu.

"Iako su u fokusu filma mladi ljudi mi zapravo tretiramo problem samopouzdanja koji se tiče svih generacija. Postoji jedna tačka u kojoj vi ako nemate dovoljno samopouzdanja, vi ne možete da iznesete neku osnovnu funkciju, a to je da živite život u skladu s onim što želite, već jednostavno trpite razne pritiske, koji vas guraju u to da popuštate pod tim pritiskom, i odjednom se okrenete oko sebe i shvatite da živite neki život koji nije vaš nego je tuđi", kazao je.

Glavna junakinja filma je mlada djevojka koja se istovremeno suočava sa smrću oca i izdajom momka. Vuletić dodaje da ona trpi pritisak od porodice u kontekstu oporuke njenog oca i sa druge strane izdaju momka.

"Ne postoji trenutak ni u kući ni van kuće gdje ona nije pod pritiskom očekivanja drugih o tome kako ona treba da se ponaša. U jednom trenutku ona ima momenat spoznaje, gdje shvata da gubi sebe, svoj život i shvata da ona ne upravlja svojim životom. U tom trenutku kada razumije da bježanjem neće ništa riješiti, ona počinje da ih rješava. To je film o nekome ko uspije na kraju, što je jedna od stvari koja me je od početka privlačila u ovom projektu. Mislim da film upravo zbog toga dobro komunicira sa publikom, jer svima nam treba malo ohrabrenja. Ovaj film govori nam da se možemo nositi sa pritiscima. Osnovni preduslov da riješimo neki problem je da sagledamo sebe i da razumijemo da imamo problem", kazao je.

"Ono što smo dobili puno je bolje od onog što smo očekivali"

Glavni akteri filma su tinejdžeri, a Vuletić je pojasnio kakva su iskustva pri radu sa njima te je naveo da postoji mnogo predrasuda o mladim glumcima koji se nađu u profesionalnim projektima.

"Jako mladi glumci i glumice su upravo u ovom filmu imali svoje prve uloge. Zadovoljan sam onim što smo uspjeli. Imali smo mnogo sreće u procesu kastinga, jer ono što smo dobili je puno bolje od onoga što smo tražili. Sama činjenica da su nakon premijere filma svi ti mladi ljudi izazvali interes agenata i menadžera dovoljno govori o njihovom radu. Nismo ih željeli oblikovati, već smo im dali slobodu i prostor da sami budu korektori nekih naših odluka. Dobili su slobodu da budu ono što jesu. Mislim da su mladi akteri do limita doveli poznate glumce koji su igrali u filmu, koji imaju više iskustva, morali su do kraja biti kreativni. Ta djeca su kontra od svega lošeg što se za njih govori, da nemaju fokus, disciplinu. Naprotiv, oni su bili krajnje fokusirani, disciplinovani i kreativni i ta "djeca" su obogatila ovaj film. Maša Drašler, koja glumi glavni lik i nosi ovaj film, nakon premijere je primljena na American Musical and Dramatic Academy u New Yorku, a jedan od razloga je upravo ovaj film", ističe.

Govorio je i o odnosu roditelja i djece koji film prikazuje i pojasnio da kakav on mora biti.

"Mislim da je film dobro prikazao činjenicu da odnos između roditelja i djece treba da bude dvosmjeran, u smislu da i roditelji treba da trpe određeni utjecaj djece. Možda i djeca nekad imaju za pravo nešto da kažu i da nešto objasne. Nije to više jednosmjeran svijet. Roditelji moraju ponuditi djeci fleksibilnost. Film je ujedno zanimljiva studija odnosa majke i kćerke, ali i pojma validacije. Odrastanje je sada brutalnije nego ranije. Sada su djeca izložena mentalnom nasilju na mrežama", kazao je.

"Nekada imate osjećaj da su višak ljudi koji 'talasaju'"

Vuletić je kroz bogatu karijeru imao priliku raditi neke od kultnih filmova poput "Teško je biti fin", "Ljeto u zlatnoj dolini" i mnogi drugi. U razgovoru osvrnuo se i na činjenicu koliko je danas teško biti fin.

"Nije problem u tome koliko je teško biti fin, već su pomjerene neke granice, gdje imate osjećaj da ako radite neku ispravnu stvar, da je kao da plivate uz rijeku. Nekada imate osjećaj da su višak ljudi koji 'talasaju'. Neki ljudi koji možda žele da promijene život nabolje, oni ispada da iskaču i remete ovaj konformizam, iako znamo da napori za promjenu društva moraju biti učinjeni. Mi se preko 30 godina vrtimo u nekim istim parametrima. Mora se naći način kako da se izađe iz tih parametara, koji se sada čine kao da su od betona. Ono što se desilo u Srbiji, Americi i nekim drugim zemljama je znak da su promjene moguće, a na nama je da vidimo da li ih možemo napraviti", kazao je.

O tome šta se promijenilo u njegovom filmskom stvaralaštvu iz ranijih perioda i sada, Vuletić kaže da se trudio da evoluira i da filmski jezik kojim radi pripada novom vremenu.

"Pokušao sam da upotrebom savremenog filmskog jezika napravim filmski uzbudljivu audio-vizuelnu konstrukciju koja je manje vezana za ono šta likovi pričaju u datom momentu, već gdje se nalaze, kako se ponašaju, šta osjećaju. Svi koji pogledaju film vidjet će da ima neki odmak od ostalih ostvarenja, jer ima neki šmek filma sa juga, toplinu, dinamiku i atmosferu koja pripada jugu", rekao je Vuletić.

Posebno se osvrnuo na film "Osmi mart u ratu" koji je nastao u ratnom periodu u BiH, kao i na značaj rada filmskih djela u tom periodu.

"Činjenica da smo izašli van okvira festivalskog života filma zaista mnogo govori"

"Uvijek kad dođe 8. mart vrti se film 'Osmi mart u ratu' i svake godine razmišljam o tome kako sam imao potrebu da u tom trenutku pokažem svijetu da za preživljavanje nije bilo dovoljno imati samo vodu i hranu. Ljudima je trebalo nešto više jer smo civilizovani ljudi, a ne neki divljaci koji su zaslužili da budu ubijeni. Smatrao sam to kao zadatak i potrebu da to pokažem kroz filmove. I sam sam se osjećao kao neka zvijer koja je osuđena na smrt, a ne znaš zašto si proglašen da budeš zvijer i zašto si osuđen na smrt", kazao je.

Dalje je naveo da to pokazuju filmovi koje su njegove kolege i on radili u tom periodu.

"To su filmovi koji su mnogo više učinili za BiH od mnogih drugih aktivnost jer su okrenuli paradigmu te je javnost van granica shvatila da se tu govori o ljudima poput njih, a ne kroz brojeve koji su tada bili u fokusu izvještaja stranih medija iz BiH. A sa brojevima se ne možeš identificirati", pojasnio je Vuletić.

Kada je riječ o daljim planovima, Vuletić ističe da film "Vidra" nakon bh. projekcija nastavlja s prikazivanjima širom regije.

"Film 'Vidra' 12. novembra kreće u kina širom BiH, dok 13. novembra kreće kino distribucija u Italiji, u Rimu, zbog čega sam izuzetno sretan. Nakon toga film će u decembru biti prikazivan i u kinima u Crnoj Gori. Činjenica da smo izašli van okvira festivalskog života filma zaista mnogo govori. 'Vidra' je koprodukcija između Crne Gore, Italije, Hrvatske, Kosova i Bosne i Hercegovine. Osim toga, trenutno radim na seriji 'Druga šansa' sa mladom kolegicom Ismirom Mašić i kolegom Mirzom Hodžićem. Serija govori o ženi koja je izašla iz zatvora i temi stigmatizacije ljudi koji su izašli na slobodu, kao i problemu resocijalizacije. Također, razvijam jedan igrani film, koji se bavi time da ljudi više nisu sigurni ni šta žele ni gdje idu", rekao je Srđan Vuletić na kraju razgovora za Klix.ba.