Srđan Vuletić: Angelina je ovdje htjela snimiti film, ali su joj se petljali u posao pa je milione ostavila u Budimpešti

"Vidra" je crnogorski igrani film iz 2025. nastao po scenariju Stefana Boškovića. Donosi priču o Hani, introvertnoj tinejdžerki koja je tajno zaljubljena u Balšu, školskog druga i manje poznatog člana stranice "Street Self Defense", popularne na društvenim mrežama. Kroz lik Hane, publika se suočava sa složenim emocionalnim putovanjem ispunjenim nadom, razočaranjem, tužnom borbom za sebe i svoje stavove, kao i otkrivanjem vlastite snage...

Vuletić se za Klix.ba osvrnuo na ekipu s kojom je sarađivao, iskustvo rada u Crnoj Gori koje je uporedio s uslovima u Bosni i Hercegovini.

"Kada imate scenarij koji traži mladu ekipu i onda radite kastinge i audicije da nađete tu mladu ekipu. S obzirom na to da su u ovom filmu glavna dva lika zapravo 16-godišnjaci. Mi smo radili u Crnoj Gori audicije i taj proces je trajao jako dugo i ono što je meni bilo veliko iznenađenje jeste zapravo da se ogroman broj djece tj. tinejdžera prijavio - preko 300 stotine. Među njima je bilo jako puno talentovanih, a to je učinilo naš posao još odgovornijim - da u moru tog talenta odaberemo nešto što nama odgovara", naveo je.

Glavne uloge u filmu tumače Maša Drašler i Savin Perišić, a Vuletić ističe koliko je sretan što je sarađivao s njima.

"Onda smo stvarno imali sreće da smo dobili Mašu i Savina, jer su oni izuzetno talentovani mladi ljudi koji su talentovani u toj mjeri da nam je njihov talent omogućio da uradimo film onako kako smo željeli cijelo vrijeme", poručio je.

Film je nastajao jako dugo, a ističe da su u fazu aktivnijeg razvoja ušli 2020. godine.

"Onda smo 2021. primljeni u Cannes u Cinéfondation i tu smo sklopili producentsku šemu i tu je krenuo proces finansiranja. Sam taj proces finansiranja nije za današnje standarde trajao dugo jer smo mi već 2024. snimali film. Ono što je bitno naglasiti da je ovo crnogorski film i produkcija. Tamo sam baš osjetio koliko smo mi ovdje zaboravili šta znači da imate neku strukturu koja stoji iza filmske produkcije koja je tu da bude i podrška i savjetnik", rekao je bh. reditelj.

Kad je riječ o crnogorskoj kinematografiji ističe da je u ovom trenutku zdravija od bosanskohercegovačke jer "ima državni filmski centar, kojim rukovodi struka i koji radi u ime struke za struku".

"To je nešto što mi nemamo. Mogu razumjeti da mi iz političkih razloga nemamo državni filmski centar, ali s obzirom da postoji filmski centar na nivou Republike Srpske - kako je moguće da ne postoji u Federaciji? Zapravo, postoji, ali u njegovom opisu posla je nešto potpuno drugo - arhiviranje i restauriranje. Mi stalno ponavljamo mi tražimo samo ono što sve naše kolege imaju - Slovenski filmski centar, Hrvatski audiovizuelni centar, Filmski centar Srbije, Kosova... Ono što je nekako najpogrešnija predodžba je kad se kaže da se nigdje filmovi ne finansiraju kroz filmske centre, ali apsolutno svuda se filmovi finansiraju kroz fondacije i filmske centre osim Amerike, ali apsolutno nigdje nema da država u ovako malom procentu učestvuje u produkciji svojih filmova", napominje Vuletić.

Ističe da je upravo tokom rada u Crnoj Gori vidio kako mala država od 600.000 stanovnika ipak da dovoljnu količinu novca da se neki film produkcijski pokrene.

Osvrnuvši se na nedavnu odluku o osnivanju Fondacije za kinematografiju Kantona Sarajevo kaže: "Sam Kanton Sarajevo je mjesto gdje ogroman procenat filmskih autora i radnika živi. Samim tim Fondacija na nivou Kantona ne treba da bude neka sporedna aktivnost. Berlin, Beč i gotovo svi veći gradovi u Evropi imaju te neke svoje centre."

"Također postoje i inicijative za ubiranje novca, imate situaciju gdje Hrvatska jako dobro koristi takozvanu šemu poticaja gdje ljudi koji snimaju u Hrvatskoj imaju povrat novca u iznosu od 20, 30 posto. Oni su milionske iznose zaradili na tim šemama poticaja. Vi kad to nemate, otjerate Angelinu Jolie koja je trebala ovdje snimati film, ljudi su joj se htjeli petljati u posao, nije imala šemu poticaja i ona je otišla. I sad umjesto da potroši ne znam koliko miliona dolara ovdje ona ih je potrošila u Budimpešti", ističe reditelj.

U nastavku pojašnjava u čemu leži značaj filmskih fondacija i filmskih centara.

"Šta hoću da kažem? Zato su potrebni filmski centri, jer njihov spektar djelovanja i interesovanja je dosta širi od onoga što ljudi misle. Stalno je zvono na filmovima - obrazovanje je na budžetu pa ne pravi profit, političari su na budžetu pa ne prave profit. Što je najgore filmadžije donose novac, a ostali ne", kaže.

Potom naglašava da bi bilo pametno jednostavno saslušati ono što struka ima da kaže.

"To je ono nas najviše frustrira - što mi nemamo nikakav dijalog. Nadam se da će ovaj festival vratiti fokus na to da djelujemo zajednički, ali smatram da je sve što se desilo posljednjih nekoliko godina katastrofalno. I to ne samo po kulturni identitet države, već po ljude koji odlaze iz ove profesije i države", priča Vuletić.

Komentarišući utjecaj Sarajevo Film Festivala na promociju bh. filma kaže kako je festival postao jedan izuzetno važan događaj u kalendaru filmskih profesionalaca.

"Gotovo da nemate ozbiljnog filmskog profesionalca koji ne dolazi u Sarajevo na festival. SFF je mjesto gdje svi ti ljudi mogu da se upoznaju s pravom činjeničnom situacijom u našoj državi. S druge strane i oni bi željeli da imamo više domaćih filmova. Ove godine imamo jedan dugometražni i nula serija", navodi.

Na kraju se osvrnuo na sam film "Vidra" te kaže kako je na press projekcija doživio nešto što nikad nije dotad.

"Interesovanje je ogromno. Volim kad kažu da ima očekivanja, to znači da ima neki dobar glas pa ima i očekivanja. Prve reakcije su bile nevjerovatne. Ono što je od početka nešto što mi znamo - jeste da stvarno mislimo da imamo jedan zanimljiv i drugačiji film. Mene je taj projekat privuklo što se ne bavi ni ratom, ni poslijeratnim ili socijalnim temama", zaključuje.