Sergej Trifunović o ratu u BiH: Devedesete su bile najteži period mog života

U početku razgovora Trifunović je govorio o porodici i rodnom Mostaru, kao i životu u Kruševcu i Beogradu: "Ako bih morao reći gdje se najviše pronalazim, rekao bih da se najviše osjećam kao Mostarac".

"Posljednji put sam u Mostaru bio na ljeto 1990., a onda sam naredni put otišao tek 2000. godine. U tih deset godina, već 1992. kad smo pričali preko telefona sa rođacima razgovor je prekinut napola jer je negdje u blizini pala bomba. Naredne dvije godine nismo znali jesu li živi ili mrtvi. Srećom, preživjeli su. Najstrašniji momenat rata bio je kad sam vidio taj snimak iz februara 1992. godine. To rušenje mosta, koji je srušio školski drug moje majke - Slobodan Praljak", prisjeća se glumac.

Dodaje kako je nakon toga redovno imao noćne more o Mostaru, te nastavlja opisivati kako su ti snovi izgledali:

"Sanjam kako moja zgrada gori kao šibica, a ja bježim po gelenderima... A neki ljudi hodaju kao zombiji... Kad sam prvi put nakon rata došao u Mostar i vidio da je sve spaljeno i srušeno, shvatio sam da to nije ni blizu onome što sam ja vidio u svojim snovima", govori. Nedugo zatim kroz razgovor je rekao kako su devedesete bile najteži period njegovog života.

Govoreći o Mostaru, rekao je kako u posljednje vrijeme boravi na Jahorini i da će tu ostati još neko vrijeme. Zatim se osvrnuo na pandemiju koronavirusa i rekao kako je on odlučio "da nikada ne dobije koronavirus".

"Odmah sam shvatio da ovoliko slobodnog vremena neću imati više nikad u životu, pa sam se fokusirao na čitanje knjiga, gledanje serija, rad na sebi u svim oblicima... odmor. Prije mjesec dana sam počeo da ludim. Malo mi je udarilo na živce, ali mi je sve to jako koristilo", istakao je.