Rediteljica Hana Jušić: Kad gledamo Gazu, Bog ne pomaže nevinima, iluzija da će nas zaštititi je djetinjasta

Na početku razgovora, govoreći o naslovu filma, rediteljica je istakla kako je ideju za naslov pronašla u zbirkama priča Marka Pogačara te se osvrnula na dublje značenje samog naziva filma "Bog neće pomoći".

"Naslov sam zapravo ukrala iz jedne zbirke priča od Marka Pogačara, jednog hrvatskog autora, i uvijek mi se sviđao taj naslov zbog toga što u njemu postoji neka okrutnost. Svi mi smo zapravo ko djeca gdje uvijek mislimo: 'Aj Bože, pomozi nam, Bog će nas zaštiti, Bože, ako sad nešto napravim, aj pliz da mi napraviš to' - nekako uvijek pregovaramo s Bogom i nadamo se da će nas on zaštiti. A zapravo se u svijetu svakodnevno dešava toliko užasnih stvari, koje nemaju veze s tim ko je šta zaslužio. Jednostavno, taj osjećaj da će nas Bog zaštiti ili da će nam Bog pomoći mi se čini kao neka iluzija naša, koju sam malo s tim naslovom htjela poljuljati. Jer stvarno, evo, kad gledamo Gazu - Bog ne pomaže. Tim svim ljudima koji svakodnevno ginu - Bog ne pomaže. A čime su to oni zaslužili? Jednostavno, mi je djetinjasto to da 'Bog će pomoći' - ma neće", kazala je Jušić na početku našeg razgovora.

Govoreći o značaju prikazivanja filma na Sarajevo Film Festivalu, rediteljica je istakla ličnu povezanost s festivalom i njegovu važnost za autore iz regiona.

"SFF je u našoj regiji jedini ozbiljan festival i stvarno svima znači biti ovdje, pogotovo u takmičarskom programu - to je stvarno nešto posebno. Ja dolazim na ovaj festival otkako sam upisala režiju, kad sam imala 22 godine, i tad se sjećam da mi je Sarajevo Film Festival bio neki prozor u svijet savremenog art filma. Ovdje sam otkrila neke autore koji su me obilježili, koji su mi dosta puno značili", kazala je rediteljica filma.

Osvrćući se na produkciju filma, Jušić je naglasila koliko je realizacija projekta bila zahtjevna, posebno zbog visokih troškova i složenih uslova snimanja.

"Bilo je dosta izazovno. Zapravo, to je dosta skup film zbog toga što se dešava početkom stoljeća i film je kostimiran, i to je dosta skupo, tako da je moja producentica Ankica Jurić Tilić stvarno napravila ogroman posao što ga je isfinansirala. Šest zemalja učestvuje u cijeloj finansijskoj konstrukciji, i tokom snimanja nam je znalo biti dosta teško zato što je snimanje bilo na planini i imali smo 500 do 700 ovaca u dosta scena, a sa ovcama nije baš lahko raditi - jednostavno ne slušaju upute", ispričala je Jušić.

Odluku da film snima na Dinaridima, Jušić je donijela vođena ličnom inspiracijom, ističući kako je upravo taj krajolik bio ključan za vizuelni identitet priče.

"Jednostavno, ta dinarska prostranstva i ta planina mi je od uvijek bila stvarno predivna i htjela sam naprosto da se tamo nešto snima, da iskoristim tu ljepotu prirodnu. Mic po mic, jednostavno sam počela da smišljam priču, pa su se elementi polahko počeli slagati. Jednostavno, sam ljude htjela smjestiti u taj predivan krajolik", kazala je.

Tematski fokus filma, posebno kada je riječ o ženskom liku i njegovom značenju u savremenom društvu.

"Meni je bilo jako bitno da se pokaže kako u hrvatskom društvu trenutno postoje snažni glasovi za to da žene treba staviti na svoje mjesto - i to u smislu upliva u žensko tijelo. Ima veliki pokret protiv pobačaja i neki povratak tim tradicionalnim vrijednostima. Ja sam htjela da to ide kao kontra - za slobodu žena i ženskih prava, koja su u socijalizmu i u Jugoslaviji stvarno dovedena do visokog nivoa, a sada se nekako vraća na postavke od prije sto godina. Pa mi je bilo užasno bitno govoriti o slobodi žena i ženskih prava i nekoj samoj aktualizaciji žena", istakla je tokom razgovora.

U montažnom procesu filma, određene scene su morale biti izostavljene, a rediteljica je posebno istakla žaljenje zbog jedne takve.

"Film je trajao 2 i 45 minuta, sad 2 i 15. Meni je žao najviše što su izbačene scene, ali jednostavno se nije uklapalo u sve to. Glumice su se kupale na izvoru Cetine koja ima 10 stepeni Celzijusa - snimali smo ih kako u užasnu vodu skaču, ali na kraju to nažalost nije završilo u filmu", otkrila nam je.

Govoreći o očekivanjima od publike i recepciji filma, Jušić se nadala da će domaća publika prepoznati jedan element koji je publici iz inostranstva možda promakao, obzirom da je film premijerno bio prikazan i u takmičarskom programu 78. Međunarodnog filmskog festivala u Locarnu.

"Po meni, ovaj film ima i neku dozu humora i meni je bilo bitno - recimo, kad smo ga prikazivali u Locarnu, činilo mi se da strancima i ljudima koji ne razumiju naš jezik promakne možda ta malo humorna komponenta. I jako mi je drago što će u Sarajevu ga vidjeti ljudi koji uglavnom pričaju naš jezik i da će primijetiti taj humor", rekla je.

Za kraj razgovora, rediteljica nam je otkrila naredne planove: "Što se tiče narednih planova, nadam se da će film biti pozvan na još neke festivale i to bi bilo super - da putujem cijelu sljedeću godinu s filmom. Mislim da je u životu reditelja najljepši dio kad završiš film i kad putuješ po festivalima".

Film "Bog neće pomoći" prati priču Terese, Čileanke koja početkom dvadesetog stoljeća dolazi u čvrsto struktuiranu, izolovanu planinsku zajednicu hrvatskih čobana, tvrdeći da je udovica njihovog brata koji je emigrirao. Njen dolazak radikalno mijenja odnose članova zajednice i uznemiruje ih, ali istovremeno i inspiriše lokalne žene.

Uloge u filmu tumače Manuela Martelli, Ana Marija Veselčić, Filip Đurić, Mauro Ercegović Gracin, Nikša Butijer, Tina Orlandini, Ivan Skoko, Bogdan Farcas i Vinko Kraljević.