Reditelj Ognjen Glavonić: Film "Teret" nastao je iz želje da se ne šuti o zločinima
S Ognjenom Glavonićem razgovarali smo uoči specijalne projekcije filma "Teret" koja će biti upriličena u četvrtak, 10. januara, u sarajevskom kinu Meeting Point nakon čega slijedi razgovor s rediteljem. Razgovor će voditi Nebojša Jovanović s Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, a film će biti na redovnom repertoaru Meeting Pointa do 16. januara.
Sarajevska publika je "Teret" imala priliku pogledati na 24. Sarajevo Film Festivalu gdje je Leon Lučev za ulogu Vlade osvojio Srce Sarajeva za najboljeg glumca. Nakon dodjele nagrada Lučev je, vidno potresen i emotivan, rekao kako mu je "Teret" najteži film do sada.
"Prva ideja je bila da u glavnoj ulozi bude naturščik, ali vremenom, kako se scenarij mijenjao, shvatio sam da mi treba neko s glumačkim iskustvom. Za Leona sam se odlučio slučajno, nakon što sam vidio nekoliko dobrih filmova u kojima je odlično tumačio potpuno različite uloge i nakon što sam čuo da je on tada bio isključivo posvećen filmskoj glumi. Počeli smo raditi na filmu tri godine prije samog snimanja, razgovarati o liku, suštini, idejama i za to vrijeme postali smo i prijatelji. Iskustvo, kako ono životno tako i profesionalno, koje je on unio ne samo u svoj lik i sam film, već i na samo snimanje koje je bilo veoma iscrpljujuće, meni kao rastrojenom debitantu ulilo je neku vrstu sigurnosti i intuitivnog saznanja da će možda ipak sve biti dobro", rekao je Glavonić.
Film "Teret" donosi priču o Vladi, vozaču kaiona kojeg je utjelovio Leon Lučev, a koji tokom NATO-ovog bombardiranja prevozi nepoznati teret od Kosova do Beograda. Vlado ne postavlja pitanja i ne želi previše znati o čemu se radi, ali nakon što obavi posao i vrati se kući mora se suočiti s posljedicama svog djela. Film je nastao na osnovu istinitih događaja koje je Glavonić istraživao u svom nagrađivanom dokumentarnom filmu "Dubina dva" koji je nastao tokom priprema za njegov dugometražni igrani prvjenac "Teret".
"Prvi put sam za to saznao 2009. godine, sasvim slučajno, na internetu, kroz dva teksta o zločinu o kojem do tada nisam imao pojma. Više od samih tih članaka zanimljiva mi je bila šutnja o toj temi i odsustvo radoznalosti. Počeo sam se raspitivati i shvatio da niko ili ne zna ili nije zainteresovan da sazna više o tome. Baš iz te želje da se o tome ne šuti i da se ne skreće pogled u stranu nastala je ideja za film o jednom liku, njegovom novom poslu i putovanju kroz zemlju zahvaćenu ratom", rekao nam je Glavonić.
Priča nam kako nije bilo teško istraživati ovu temu i ističe da je bilo i previše materijala za jedan film o jednom danu jednog vozača u kojem se ne događa previše.
"Većinu istraživanja sam odlagao na stranu i u jednom trenutku sam, kada je ono dobilo svoj glas i neki oblik, napravio dokumentarni film 'Dubina dva'. Pošto 'Teret' i nije razrada jedne teme, niti ima namjeru da bude jedna stvar, film o samo jednom događaju, izazov nije ležao toliko u tome koliko u pronalsku odgovarajućeg oblika, forme filma te korespodenciji tog oblika sa stilom, atmosferom, ritmom, temama, idejama i pitanjima kojima se bavim i koje želim otvarati filmom", rekao je.
"Koliko su mi bila bitna istraživanja o samom zločinu, toliko mi je bilo bitno i ono čega se i sam sjećam iz tog vremena. Zapravo, 'Teret' i jeste film koji nastaje u sudaru i susretu onoga što je nevidljivo i onoga što je vidljivo, sudaru onih slika i priča koje su meni i mojoj generaciji bile zabranjene, prešućene i sakrivene, sa slikama kojih se sjećam, sopstvenih iskustava, snova, strahova iz tog vremena, pa i spinova, plasiranih slika, njegovanih laži koje nekad upamtimo kao stvarne i istinite, kao svoje", dodao je.
Kroz umjetnost Glavonić na pravi način, hrabro i otvoreno, progovara o temama o kojima se teško i rijetko govori. U slučaju filma "Teret" bilo mu je potrebno sedam godina da u sat i po, koliko traje film, kaže ono što ima reći. Na pitanje koliko nam umjetnost pomaže da krenemo naprijed u stvaranje zdravijeg i boljeg društva Glavonić kaže da je film za njega način govora i komunikacije o onome što mu je bitno i blisko.
"Ne znam šta tačno znači zdravije i bolje društvo, ali ako dobro razumijem, siguran sam da do njega možda i nije potrebno krenuti naprijed. Možda je, za početak, dovoljno osvijetliti neke stvari koje su sklonjene, iskopati zakopano, pogledati unazad, pročitati stare staze, borbe, podsjetiti na staru vatru i pravdu. Može se naučiti od tih duhova, a film za mene i jeste nešto što mi omogućava da se bavim tim nevidljivim, skrivenim, nepredviđenim, zaboravljenim i neizgovorenim", istakao je Glavonić na kraju razgovora za Klix.ba.
