Wajda se proslavio trilogijom filmova "Pokoljenje" o sazrijevanju mladića u ratnim uslovima, zatim "Kanal" s radnjom u vrijeme varšavskog ustanka 1944. godine te "Pepeo i dijamanti" o izbijanju sukoba u Poljskoj nakon Drugog svjetskog rata.
Potom slijede "Čovjek od mramora" o "heroju rada" iz socijalističkih pedesetih, "Čovjek od željeza“ o štrajkovima iz 1980. te "Katyn" i "Walesa, čovjek od nade".
Uvijek politički angažiran, Wajda je na neki način svojim filmovima ispisivao historiju Poljske u drugoj polovini 20. stoljeća.
Godine 2000. dobio je Oscara za istaknut doprinos filmskoj umjetnosti, a 1981. Zlatnu palmu za "Čovjeka od željeza".
Njegov posljednji film govori o avangardnom slikaru Wladyslawu Strzeminskom koji je patio u Stailjnovom sistemu. Reditelj je rekao kako je želio upozoriti na miješanje države u umjetnost. Poljska ga je službeno predložila za dodjelu Oscara 2017.
Rođen je 1926. godine u gradu Suwalki. Njegov otac, poljski vojnik, je bio jedna od žrtava pokolja u Katinskoj šumi. Wajda je želio krenuti njegovim stopama, ali fa je odbila vojna akademija pa se pridružio poljskom otporu u Drugom svjetskom ratu. Prvi film snimio je 1955. godine "Generacija".
Njegova četiri filma su nominovana ranije. Ostat će upamćen po rečenici: "Bog je režiserima dao dva oka-jedno da gleda u kameru, a drugo da gleda sve što se dešava okolo njega".
Wajda je umro od zatajenja pluća, nakon što je hospitaliziran prije nekoliko dana. Radio je i kao senator dvije godine.