Paolo Sorrentino u Sarajevu: Filmovi su poput nogometa, zabavni za raditi, ali ne i za pričati o njima

U razgovoru s publikom Sorrentino je podijelio svoja razmišljanja o filmu, ali se prisjetio i svojih početaka. Kazao je kako želi više čuti pitanja publike, nego govoriti sam.

Između ostalog kazao je: "Imao sam 18 godina i bio depresivan. Gledao sam puno filmove i shvatio da ništa ne mogu raditi. I gledajući filmove shvatio sam da ovu vrstu posla vjerovatno možeš raditi bez da znaš raditi išta".

Našalio se kako je kupio knjige o filmu i kako snimiti film i shvatio da je bio u pravu.

"Kasnije sam shvatio da bi napravio dobar film ipak moraš imati neki kapacitet", kazao je.

Prije filmova radio je scenarije za TV, našalio se kako se to u Italiji dobro plaćalo te je bio bogat i mislio da ne mora ništa više raditi.

"Prvi film koji sam napravio bilo je jako teško i nisam dobio novac koji sam očekivao. Shvatio sam koliko je zabavan posao reditelja i zaboravio na novac", ispričao je.

Na pitanje zašto su muzika i nogomet toliko zastupljeni u njegovim filmovima kazao je kako nije pokušao raditi oba posla, ali da u svojim filmovima ističe ove dvije kategorije jer su to velike strasti njegovog oca.

Prisjetio se svog prvog susreta s festivalom u Veneciji, a prilikom poziva na Tribeca Film Festival mislio je da ga neko zeza.

"Istina je da je mnogo uzbudljivije snimati filmove, nego sve oko toga. Filmovi su poput nogometa, jako zabavno za raditi, ali ne tako zabavno za pričati o njima", našalio se.

Govorio je o značaju emocija u filmovima, ali i svom procesu pisanja te pripremi za snimanje.

"Obično počnem s likovima, nekad izmiješam nekoliko ljudi koje poznajem, kako bi predstavili neki lik. Kod priprema je najviše zastupljeno posmatranje lokacija kako bih bolje razumio šta želim", ispričao je.

Našalio se i kako je brz dok snima filmove jer je lijen i žuri kući gledati nogomet.

Italijanski reditelj je ovogodišnji dobitnik priznanja Počasno Srce Sarajeva te će u sklopu programa "Posvećeno" (Tribute to) biti prikazana retrospektiva njegovih filmova.

Filmski reditelj i scenarist Paolo Sorrentino rođen je u Napulju 1970. godine. Njegov prvi cjelovečernji igrani film, "Suvišan čovjek", bio je uvršten 2001. u program Međunarodnog filmskog festivala u Veneciji.

Njegova sljedeća dva filma, "Posljedice ljubavi" iz 2004. i "Obiteljski prijatelj" iz 2006. godine, bila su u konkurenciji za Zlatnu palmu u Cannesu, kao i film "Div", koji je 2008. osvojio Nagradu žirija.

U službenu konkurenciju festivala u Cannesu vratio se i 2011. s filmom "Ovo mora biti pravo mjesto", a dvije godine kasnije i s "Velikom ljepotom", koja osvaja Oscara, Zlatni globus i nagradu BAFTA za najbolji film na stranom jeziku, kao i tri nagrade Evropske filmske akademije.

Godine 2016. s filmom "Mladost" ponovo je u konkurenciji festivala u Cannesu. Film je osvojio tri EFA nagrade, nominaciju za Oscara i dvije nominacije za Zlatni globus.

Potom, 2016. kreira i režira TV seriju "Mladi papa", koja je nominirana za Zlatni globus za najboljeg glumca te za nagrade Emmy u kategorijama najbolje scenografije i najbolje kamere. Godine 2018. režira film "Silvio" s Tonijem Servillom, a 2019. režira drugu seriju smještenu u svijet suvremenog papinstva – "Novi papa", s Judom Lawom i Johnom Malkovichem u glavnim ulogama.

Godine 2021. režirao je film "Božja ruka", nominiran za Oscara 2022. za najbolji strani film, s kojim je osvojio Srebrnog lava – Veliku nagradu žirija i nagradu Marcello Mastroianni na 78. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, pet nagrada David di Donatello, uključujući one za najbolji film i najboljeg reditelja, kao i četiri nagrade Nastri d'argento, uključujući onu za najbolji film.

Zatim je 2024. napisao scenarij i režirao film "Parthenope", prikazan u konkurenciji Međunarodnog filmskog festivala u Cannesu, koji je osvojio nagradu Biglietto D’oro kao jedan od najgledanijih filmova godine.