Oliver Stone za Klix.ba: Kad bih snimao filmove u BiH jedan ili dva bi bila o ratu
Sedamnaest godina nakon prve posjete glavnom gradu BiH, Stone je ponovo došao u Sarajevo, obišao sarajevske ljepote, uživao u raznim jelima, preuzeo Počasno Srce Sarajeva i, kako kaže, vidio promjene.
Odvažan, ali u isto vrijeme jednostavan, istaknuti američki reditelj nam otkriva kako mu nije jasno zašto ljudi u našoj zemlji "žale za prijašnjim vremenima i šta ih vuče nazad".
Na početku razgovora, blagim tonom i uz osmijeh, kreator kultnih ostvarenja govori nam kako ga je proteklih noći Sarajevo podsjetilo na New York. Graja na ulicama, lijepe žene i veselje, kako kaže Stone, bude u njemu pozitivnu energiju.
"Već nekoliko dana sa suprugom uživam u šetnji Sarajevom. Klima je odlična, imate odličan sladoled, hrana je ukusna, žene očaravajuće, ali ono što me najviše impresioniralo jeste energija na ulicama. Ogroman miks različitih kultura čini vas posebnim. Osjetio sam kako ovaj grad voli filmove, što je veoma značajno. Znajući za rat koji je zadesio vašu zemlju, znam da ljudi ovdje razumiju filmove kakve sam ja radio i suosjećaju s njihovom tematikom", kazao nam je Stone koji je 1986. godine osvojio Oscara za "Platoon", njegov kultni film o Vijetnamskom ratu.
Pitamo ga šta se promijenilo u Sarajevu, a on nam odgovara kako je 2000. godine mogao osjetiti ratnu atmosfera, ali su ga danas dočekale vedrije stvari. Iako su ga začudile riječi naših ljudi kako je "prije bilo bolje", kaže da je važno da i dalje pričamo o ratu.
"Rat i razaranja su završeni. Sarajevo napreduje. Međutim, nije mi bilo jasno kad sam čuo kako mnogo vaših ljudi govori kako im nedostaje taj period. Pitao sam ih zašto, a oni su mi odgovorili zato što su ljudi bili zajedno, pomagali jedni drugima... Čudno je. Donekle možda i razumijem takav stav jer ratovi to i rade ljudima, tjeraju ih da se žestoko bore jedni za druge. To su i nacisti pričali. Svi moramo mrziti rat i štetu koju on nanosi ljudima. Koncept rata je uzdignut i u mojim filmovima o Vijetnamskom ratu. Znam šta rat radi ljudima i stvarno sam osjećao odgovornost da to kroz svoja djela pokažem ljudima u Americi, ali zaista nisam siguran koliko sam u tome uspio. Dugo vodimo naše ratove, ne želimo biti previše umiješani u politike drugih država, tehnološki smo čisti, ne želimo proizvoditi kolateralnu štetu. Međutim, ako izuzmemo napad na Pearl Harbor, Amerika nikad nije napadnuta osim 2000. godine i zaista ne poznaje ratove. U suštini, Amerikanci imaju veoma loš stav o ratovima, želimo samo da ostavimo sebe po strani", istaknuo je Stone.
Iako ne poznaje mnogo bh. kinematografiju, upućen je kako su naši reditelji ostvarili uspjeh snimajući filmove o ratu i posljedicama rata. Nije nikoga posebno izdvojio, ali je prokomentarisao kako bi se on u BiH ponašao kao reditelj.
"Kada bih u BiH imao priliku snimiti naprimjer deset filmova godišnje iz državnog budžeta, radio bih sigurno jedan ili dva koji će čuvati sjećanje na rat. Moć otkrivanja historijske istine i tajni je neizmjerna. Ukoliko nečemu takvom mogu pristupiti kroz svoje filmove, onda je to nešto što će trajati izvan ovog vremena. Nadam se da će moj 'Intervju s Putinom' društvu otkriti odgovore na mnoga pitanja", rekao je te dodao: "Ostalih osam filmova bili bi o budućnosti, državnim liderima, komedije...".
Stone četverosatno djelo "Intervju s Putinom" opisuje kao "vrhunac njegovog čudnog života američkog filmaša". Film u kojem je proveo više od 20 sati postavljajući najintimnija pitanja ruskom predsjedniku, izazvao je buru negativnih komentara širom Amerike. Zapadnjaci njegovo djelo opisuju kao "jako neodgovorno ljubavno pismo Putinu" ili širenje politike ruskog predsjednika, dok Stone kaže kako novim filmom poziva na mir i otkriva istinu o životu čovjeka koji ima možda najveći utjecaj u svijetu.
"Mislim da Putin zadovoljava potrebe civilizacije i naroda u Rusiji. Tri puta je izabran za predsjednika. Rusima se on sviđa i smatram da je on odličan lider za Rusiju. Spriječio je njegovu zemlju od raspada 2000. godine jer je imao veliki utjecaj na proces privatizacije kada država nije mogla preživjeti tranziciju iz komunizma. On je izvanredna i strašno disciplinovana osoba. Radi mnogo, po 12 sati dnevno i tokom intervjua nikad nije bio umoran. U odličnoj je formi sa 64 godine, vjerovatno zbog sporta. Pored toga, mislim da zaista ima jasnu sliku o odnosima zemalja u svijetu. Svjestan je toga da u svijetu mora postojati balans, a ne nadmoć jedne države koja će govoriti drugima šta da rade. Rusija to neće uraditi, kao ni Kina, Iran ili Sjeverna Koreja. Oni neće stvarati pritisak. Ljudi moraju shvatiti da je vrijeme da puste druge na miru da rade ono što žele i žive svoje živote. Nažalost, kada imate jednu bogatu i uspješnu zemlju, sa jakom vojnom snagom, dešavaju se problemi. Moramo se sjetiti kako je bilo kada su velike imperije vladale, poput Velike Britanije ili Njemačke. To je loše, užasna je ta borba između imperija i država. Kako bismo prihvatili mir i živjeli u miru, zaista moramo shvatiti kako jedna država ne može dominirati i imati moć nad drugima", istaknuo je Stone.
Na pitanje da li bi Rusija i Amerike trebale biti partneri u nacionalnoj sigurnosti, Stone nam brzo odgovara "apsolutno".
"Mislim da su Amerikanci i Rusi prirodni partneri. Imamo veoma slične ljude koji bi se mogli mnogo sviđati jedni drugima. Želja Amerike za izgradnjom što veće nuklearne snage je smiješna. Neće u tome uspjeti. Umjesto toga, moramo raditi na rješavanju cyber i hibridnih ratova. Niko ne zna ko šta radi zbog prirode cyber ratovanja. Moramo sarađivati u zaštiti okoliša kada su u pitanju ozbiljne klimatske promjene te sprečavanju širenja terorizma. Znam da je to moguće i siguran sam u to, samo ne razumijem zašto su toliko i jedni i drugi škrti na zajedničkoj saradnji, kao i saradnji sa drugim zemljama", kazao nam je Stone.
Sudeći prema njegovim afinitetima za snimanje priča o utjecajnim svjetskim liderima, upitali smo ga da li postoji još neko iz današnjeg političkog svijeta o kome bi volio snimiti film ili dokumentarac, ali Stone nije želio odgovoriti. S druge strane, kroz razgovor saznajemo kako nije veliki fan politike Donalda Trumpa, kao ni karaktera nedavno izabranog američkog predsjednika.
Oliver Stone je napisao i režirao više od 20 dugometražnih filmova, a njegov opus uključuje neke od najutjecajnijih, kultnih naslova koji su obilježili protekle decenije. Stone je u nekim od svojih filmova u potpunosti odbacio konvencije mitskog žanra, a u tom se kontekstu prvenstveno pominje "Vod smrti" (1986.), prvi film iz njegovog vijetnamskog triptiha, te filmovi "Rođen 4. jula" (1989.), "JFK" (1991.), "Rođene ubice" (1994.), "Nixon" (1995.), kao i satirični filmski portret bivšeg američkog predsjednika Georga W. Busha "W"(2008.) i dokudrama o životu američkog zviždača Edwarda Snowdena "Snowden" (2016.).
Njegovi su filmovi osvajali pažnju brojne međunarodne publike i imali su značajan kulturni utjecaj. Među takvim filmovima se ističu oštra filmska kritika američkog angažmana u Centralnoj Americi "Salvador" (1985), kritički prikaz američkog korporativnog kapitalizma "Wall Street" (1987.), istinita priča o dvije od samo 20 osoba koje su preživjele teroristički napad u New Yorku 11. septembra 2001. "World Trade Center" te poetski omaž šezdesetim godinama prošlog vijeka i ekstatičnoj muzici Jima Morrisona "The Doors" (1991.).
Između ostalog je i autor filmova "Samo igra" (1999.), neobičnog zapisa o stanju sporta u Americi, epske historijske drame "Aleksandar Veliki" (2004.) i "Aleksandar Veliki - The Ultimate Cut" (2014.) te "Wall Street: Novac nikada ne spava" (2010.), realističnog drugog filma o finansijskom slomu 2008. i životu Gordona Gekka po odsluženju zatvorske kazne.
Stoneova serija filmova na temu kriminala pored filma "Rođene ubice", uključuje i naslove "Pogrešno skretanje" (1997.) i "Divljaci" (2012.).
Njegovi su mu scenariji za filmove drugih reditelja dali prvi uvid u svu kompleksnost vlastitih ideja. Publika je "Ponoćni ekspres" (1979.) dočekala s oduševljenjem koje je samo dodatno poraslo nakon filma "Lice sa ožiljkom" (1983.). Napisao je scenarije i za filmove "Godina zmaja" (1985.) i "Konan barbarin" (1982.). Stone je producirao ili koproducirao desetine naslova, uključujući filmove "Narod protiv Larryja Flynta" (1996.), "Klub sretnih žena" (1993.) i "Preokret sudbine" (1990.).
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
