Film otvara jasan protest protiv američke invazije na Irak – i onim najneupućenijima je jasno da ih čeka iskreno antiratni film. Benigni u filmu jasno razlikuje i oslikava talijanske humanitarce, agresivne Amere na Checkpointovima, ispaćeno bagdadsko stanovništvo te prestrašene regrute kojima Irak nije najdraže mjesto na svijetu.
U centru događanja je čista ljubavna priča: s jedne je strane luckast i strastven pjesnik Attilio De Giovanni (Benigni) koji se baca na pod kako bi svojim učenicima dočarao pojedine stihove, dok je s druge strane Victoria (Braschi), znanstvenica kojoj je književnost prvi interes. Njih se dvoje prvi put susretnu u pjesnikovim snovima – konstantno mu se ponavlja san da se u donjem rublju ženi s predivnom ženom, dok mu policajac govori da makne auto a okupljena gomila puca od smijeha.
[SLIKA]1[/SLIKA]
Victoriju upoznaje na konto svog prijatelja Fuada (Reno) koji se na putu za rodni Bagdad nakratko zaustavlja u Rimu. Victoria o Fuadu piše knjigu, te u početku zdušno odbija sve ljubavne juriše mladog pjesnika. Attilio ne odustaje, te na Fuadove vijesti da je Victoria ozlijeđena u bombardiranju momentalno putuje u Irak, pridružuje se tamošnjem talijanskom Crvenom križu, otima devu, te svojoj voljenoj pokušava nabaviti potrebne lijekove i kisik…
Produkcija je dosegla vrtoglavih 35 milijuna dolara i time zabilježila pobjedu nezavisnjaka nad visoko kontroliranim sustavima financiranja u Italiji. Iako je Benigni ostao dosljedan svim karakteristikama likova koje je tako uspješno provlačio kroz sve svoje filmove, Variety smatra da je u 'Tigru' ipak donio jednu ozbiljniju notu, ali i mnoštvo autobiografskih elemenata koji se posebno tiču njegove ljubavi prema literaturi.
