Festival dokumentaraca
116

Intimna ratna ispovijest “Za Samu” najbolji je film drugog izdanja AJB DOC-a

E. Lj.
Foto: T. S./Klix.ba
(Foto: Klix.ba)
Film “Za Samu” autora Waad al-Kateab i Edwarda Watsa, intimna ratna ispovijest koja bez imalo uljepšavanja pred gledaoca stavlja realnu sliku rata i odluke koje donosimo kada se nađemo usred takvog dešavanja, najbolji je film drugog izdanja AJB DOC-a.

Ceremonija dodjele nagrada počela je videopregledom drugog AJB DOC Film Festivala, utiscima gostiju i autora, nakon čega se prisutnima obratio direktor festivala Edhem Fočo koji je objasnio do kakvih je promjena dovelo drugo izdanje AJB DOC-a.

Tarik Đođić, direktor Al Jazeere Balkans, dodijelio je Nagradu publike koja je otisla u ruke Alvara Gonzaleza-Allera i Okivera Valentea za film “Nevjerovatno putovanje”. Riječ je o filmu koji na veliko platno donosi priču o najvećem uspjehu bh. košarkaške reprezentacije i njenom odlasku na Evropsko prvenstvo u Njemačku 1993. godine, gdje je osvojila osmo mjesto. Film je prikazan u okviru selekcije AJB Prikazuje publika je u do posljednjeg mjesta popunjenoj sali autore filma nagradila višeminutnim aplauzom i stojećim ovacijama.

Nagrada programskog žirija Al Jazeere Balkans o kojoj je odlučivao žiri u sastavu Lejla Dedić, Sead Kreševljaković i Đani Hasečić otišla je u ruke Katarine W. Kjaer za film “Žudnja za povratkom” To je intimna priča od globalnog značaja o posljedicama sistemskog kršenja ljudskih prava u međunarodnom sistemu za usvajanje djece, prikazana iz ugla tinejdžerke kao središnjeg lika filma, i njene borbe za pravdu. Nagradu je predstavnicima filma uručio selektor Sead Kreševljaković.

“Promjena je potrebna kako pojedinih tako i društvu. Kada vam oduzmu kulturu, maternji jezik i religiju, oduzeli su vam sve. Treba li se pomiriti s tim ili krenuti u borbu protiv sistema i pojedinaca?”, pojasnio je programski živi svoju odluku.

Članovi međunarodnog žirija, priznati i iskusni svjetski stručnjaci u domenu dokumentarističkog izražaja: Ademir Kenović iz Bosne i Hercegovine, Thierry Detaille iz Belgije, Victoria Bruce iz Sjedinjenih Američkih Država, Ivana Pauerova iz Češke i Adel Ksiksi iz Al Jazeera Documentary Channela odlučivali su o Nagradu za najbolji film takmičarske selekcije. Žiri se u obraćanju prvo zahvalio direktoru i selektorima AJB DOC-a na odabiru nevjerovatnih filmova u takmičarskoj selekciji koji pokrivaju svaki aspekt ljudskog stanja.

Prije dodjele glavne nagrade odlučili su Specijalno priznanje dodijeliti filmu “Put patriotizma” rediteljice Caroline Troedsson jer, ističu, donosi važnu perspektivu ovom festivalu, kao i svijetu izvan Balkana. Ovaj film govori o suđenju zbog korupcije kosovskom ministru Fatmiru Limaju i švedskoj sutkinji Marie Tuma, koja vodi to suđenje.

Nagrada žirija za najbolji film pripala je filmu “Za Samu” autorice Waad al-Kateab i Edwarda Wattsa. Članovi žirija su naglasili da je za sve njih ta odluka bila nedvojbena.

“To je film o mladoj majci i novinarki, njenom suprugu ljekaru i njihovoj bebi Sami te životu pod opsadom u improvizovanoj bolnici, dok nad njihovim glavama u Halepu u Siriji padaju bombe. Film je snimljen kao priča majke svom djetetu. Ta jedinstvena metoda omogućila nam je da vidimo i osjetimo intimne i direktne emocije glavnih likova i onih oko nje koji proživljavaju svakodnevni teror. Čast nam je uručiti nagradu žirija Waad al-Kataeb i Edwardu Wattsu“, zaključili su iz žirija.

Uz drugo izdanje AJB DOC Film Festivala održani su i trening i radionica o istraživačkom novinarstvu za novinare i mlade autore, pod vodstvom nagrađivanog britanskog novinara Phila Reesa i urednika vijesti Al Jazeere Balkans Ede Čelebića. Također, održana je i prezentacija “Ambasador Palestine” rediteljice Rawan Damen.

Drugo izdanje međunarodnog Festivala dokumentarnog filma Al Jazeere Balkans (AJB DOC) održano je u Sarajevu od 20. do 24. septembra. Tokom pet dana trajanja AJB DOC Film Festivala publika je imala priliku vidjeti 23 dokumentarna filma vrhunske produkcije. Svi prikazani filmovi objedinjeni su sloganom AJB DOC-a “Promjena” čime se želi ukazati na težnju i potrebu za promjenom koja se dešava i neophodna je pojedincu i društvu, tehnologiji isto koliko i okruženju. Ipak, najbitniji je čovjek, koji je dovoljno snažan da doživi i potakne promjeni u vlastitoj okolini. Dokumentarni filmovi koje je publika imala priliku gledati zasigurno su ostavili snažan utisak.