Ilya Khrzhanovskiy: Ljudi ovdje su bili u ratu, a šire energiju ljepote i spremni su ako se ta strašna stvar ponovi

Ruski filmski reditelj, umjetnik i producent Ilya Khrzhanovskiy bio je gost ovogodišnjeg izdanja Sarajevo Film Festivala gdje je održao i masterclass predavanje. Tim povodom govorio je za Klix.ba, a podijelio je svoje utiske o festivalu, gradu, ali i umjetnosti te svom radu općenito.

Khrzhanovskiy je bio poseban gost na 31. Sarajevo Film Festivalu te je u sklopu programa "Posvećeno" (Tribute to) prikazana retrospektiva njegovih izabranih filmova. Ruski reditelj najpoznatiji je po svom ambicioznom i kontroverznom projektu "DAU" zbog kojeg su ga optužili za etičke prekršaje, ali I istovremeno opisivali kao revolucionarnog umjetnika koji pomjera granice filmske umjetnosti.

Ovo nije prvi put da je u Sarajevu, a kazao nam je da je prije 20 godina bio u gradu te podijelio utiske o festivalu.

"To je bio stvarno drugačiji grad i energija prethodnog direktora festival Mire je stvarno bila fantastična. Imao je svoj svijet i moj poslovni partner i koproducent Philippe Bober, bio je prvi umjetnički direktor festival", navodi reditelj.

Istaknuo je kako dobro poznaje festival te da uživa biti tu, a jednu stvar je posebno naglasio.

"Uživam u ljepoti energije ljudi ovdje i činjenici da ljudi koji su nedavno bili u strašnom ratu, dijele ovu vrstu energije ljepote, ljubavi, radosti, a istovremeno su svi spremni ako se ta strašna stvar ponovi. I to je tako mudar osjećaj. Na neki način je kao evropski Jerusalem", kazao je Khrzhanovskiy.

U nastavku je pojasnio šta je mislio: "Živimo u vremenu kada su svi spremni biti neprijatelji jedni drugima. Zato vjerujem da je Sarajevo možda jedno od najzaštićenijih mjesta jer imate samo to iskustvo. Znate, to je kao kada neko jednom dobije neku bolest - kada se to dogodi drugi put, organ već zna kako reagirati i to se događa manje aktivno".

Naveo je I da se veliki dio svijeta pretvara da je sve u redu i da se ništa neće dogoditi, a "stanovništvo pokreće sav taj strašni mehanizam iznova i iznova".

"Festival okuplja različite ljude, svi ovi festivali to čine, ali ovaj festival stvara život i vezu među ljudima. Čak i kada hodate ulicom, ne znate jesu li ti ljudi samo lokalni ljudi ili su gosti festivala. I to je fantastičan osjećaj, ova vrsta mješavine umjetnosti, filma i stvarnosti", istaknuo je.

Njegovo najpoznatije djelo "DAU" je višegodišnji, multidisciplinarni umjetnički projekat koji kombinuje film, instalaciju, društveni eksperiment i performans. Sniman je u velikom kompleksu sagrađenom u Ukrajini koji je rekreirao sovjetski Institut iz doba Staljina. Učesnici su živjeli mjesecima kao da su zaista u tom vremenskom periodu – bez mobilnih telefona, sa sovjetskom valutom i pravilima.

Izazvao je različite reakcije – od potpune osude do pohvala da pomjera granice. Na pitanje koja namjera je stajala iza ovog projekta te generalno čime se vodi prilikom kreiranja kaže: "Moja namjera je bila pokušati biti svoj, a kada se ponašate kao svoj, pokušavate raditi stvari prirodno. Prije svega, to je jedna od najsloženijih stvari jer stvarnost uvijek sugerira da budete više u skladu sa stvarima i da vas treba prihvatiti. I ako pokušate nešto reći ili učiniti, uvijek postoji šansa da ćete dobiti val reakcije. Reakcija nije nužno ugodna i ja sam apsolutno u redu s tim. Jer imam puno ugodnih i lijepih trenutaka i ne pokušavam biti kontroverzan".

Podijelio je i šta smatra svojom svrhom, ali i svrhom umjetnosti.

"Zanima me samo 'ja' kao mehanizam koji može nečemu služiti. Osjećam se možda kao sluga. Imam neku misiju koju bih trebao ispuniti i nemam izbora da je ne ispunim. I trebao bih dati sve od sebe da to učinim jer vjerujem u drevni tip shvaćanja umjetnosti - ono katarzično iskustvo, gdje se umjetnost koristila kao alat kojim su ljudi nešto učinili sa svojim životima. Jer mi, svi mi, živimo u stvarnosti renesansne umjetnosti, gdje promatramo, reagiramo s ličnošću umjetnika i tako dalje", navodi dalje Khrzhanovskiy.

Govoreći o domenu društvene odgovornosti kad je riječ o umjetnosti kaže: "Mislim da je važno i dobro je kada umjetnik ne služi diktaturi, totalitarizmu i ovakvim režimima. Vjerujem da bi, u mom konkretnom slučaju, umjetnik trebao imati izbor kuda njegov duh i duša mogu letjeti".