Mini recenzija
0

"Ich am Brüno": Smijeh na 500 metara

Sarajevo-x.com
U Sarajevu je 10. jula u 00:01 sati održana premijera filma "Bruno", autora Sache Barona Cohena, koji je 2006. godine šokirao svijet filmom "Borat".

Za razliku od tog filma gdje je Sacha u ulozi kazahstanskog novinara Borata Sagdiyeva upoznavao Ameriku, u ovom filmu glumi Brunu, austrijskog gay novinara.

Bruno na sve moguće načine, nakon propasti emisije Funkyzeit, pokušava sreću pronaći u Americi i postati 'najpopularniji Austrijanac poslije Adolfa Hitlera', ne birajući sredstva. Pri tom Bruno u stvarnim situacijama susreće brojne likove iz svijeta show businessa, psihologe, nadriljekare i parapsihologe, swingere, svećenike i lovce, a kako bi postao popularan ode čak i do jednog od vođa terorističke organizacije Al-Aqsa koji ga zbunjeno gleda dok ga ovaj moli da ga otmu i snimku pošalju svijetu i pomognu mu da postane popularan.

Kako bi postao popularan, pokušava riješiti bliskoistočni konflikt tako što je u Jerusalemu za stol doveo izraelskog i palestinskog intelektualca, i pokušao ih pomiriti:

  • Zašto vi Palestinci ne vratite Izraelcima piramide?
  • Pa, piramide nisu kod nas, u Egiptu su...
  • Briga me gdje ih držite, samo ih vratite ljudima!

Ovo je jedna od 'najmekših' scena u filmu koji obiluje šokantnim situacijama. Iako bi se na prvi pogled moglo reći da Bruno vrijeđa sve: vjernike, gay osobe, nacionalne manjine, da vrijeđa na rasnoj osnovi, film mnogo više pokazuje drugu stranu i upravo je usmjeren u suprotnom smjeru: prema homofobima, fašistima i radikalnim skupinama kojima smeta sve što je različito, a on ih svojim provokacijama jednostavno izaziva da pokažu svoje pravo lice. Ismijava i nastojanja celebrity osoba da budu još više celebrity.

U svakom slučaju, uz preporuku onima slabijeg stomaka da na projekciju ne idu bez potrebnih medikamenata, Bruno se može ocijeniti kao jedan od filmova koje itekako vrijedi pogledati. Ako se nekima koji u Bruninim anti-junacima prepoznaju sebe film i ne svidi - do njih je. U svakom slučaju, nakon projekcije, na 500 metara od Obala Meeting Pointa mogli su se vidjeti ljudi koji su prepričavali scene i gromoglasno se smijali, što bi za sve željne smijeha mogla biti dobra preporuka.

Ono gdje bi se sitničarenjem možda mogla naći zamjerka, jeste da u nekim momentima matrica filma podsjeća na Borata: od gubitka prijatelja pa preko momenata očajanja i iznenadnog pronalaska sreće, ali to kao i druge zamjerke definitivno popravlja odjavna špica.